Sviđa mi se ovaj tip pisanja na netu, pišeš što ti padne na pamet, a mogu čitati oni koji to žele, ako ne žele, opet dobro... Pogledam tako malo blogove onih koji se bave književnošću, pišu pjesme i sl... Sjetim se svojih pjesama... Išla sam u osmi razred osnovne i srednju školu... svako malo nesretno zaljubljena a pjesme sam pisala kao luda... sad kad se toga sjetim ne mogu vjerovati da sam išta mogla napisati... Nekako sam se istrošila... Ali ostala mi je u pamćenju pjesma koju sam napisala sa 15 godina. I evo je:
Narkomanu
Ti koji stojiš na mostu
S očima uprtim u rijeku
Odustani od samoubistvene namjere
i pođi sa mnom u postelju meku.
Ti koji jedva stojiš
Mortus pijan i drogiran
Zbog djevojke koja te napustila
Zato što si narkoman.
Meni uopće ne smeta
Tvoj prazan pogled i kosa čupava
Tvoja crna odjeća
I ruke pune uboda.
Nemoj misliti na prošlost
Na crnu mrlju tvom životu
Živi novi život
Živi i doživi stotu
Ti znaš da se od droge ne živi
Nego se umire
Zaboravi tu djevojku
Zaboravi je što prije.
Post je objavljen 06.12.2006. u 11:38 sati.