Naravno, došlo je vrijeme da i ja provjerim svoju haplogrupu. U Americi nekoliko kompanija to rade na individualni zahtjev. Prvi razlog je trivijalan: roditelji žele da utvrde da li je dijete njihovo. Razlog broj dva je želja ljudi da formira svoje obiteljsko stablo idući nekoliko stotina godina unatrag. Moj razlog je, opet, drugačiji: želja mi je da odem tisuće godina unatrag i utvrdim migracije svojih davnih predaka.
Za što potpuniju sliku odlučujem se da uplatim za dvostruku analizu i pratim majčino (žensko) i očevo (muško) obiteljsko stablo.
Muško stablo se određuje prema Y kromosomu. Naime, svi kromosomi kod čovjeka dolaze u parovima. Međutim, kod muškaraca, jedan kromozom (Y) nema svoj odgovarajući par već kromosom X. Kod žena je to par X i X. Zahvaljujući tom kromosomu, muška linija, koja se prenosi sa oca na sina, se može pratiti gotovo nepromijenjena tisuće godina unatrag. Promjene rijetko dolaze, a kada dođu nazivaju se genetskim mutacijama.
Mitohondrijalna DNK se prenosi sa majke na djecu i omogućava nam da pratimo naše pretke po majčinoj liniji. Mitohondrije su, inače, samo-reproduktivne ćelijske strukture. Ima ih nekoliko stotina u svakoj ćeliji. Pošto se ne nalaze u zreloj spermi, oni se prenose samo sa majke na djecu. Na taj način se može pratiti majčino obiteljsko stablo.
Kompanija Family Tree DNA iz Houstona mi je poslala set za testiranje. Dvije bočice sa tekućinom i dvije četkice kojom se “struže” kožica sa unutrašnje strane usta. Uzorke sam im poslao; iz Houstona su otišli u laboratorij Univerziteta u Arizoni. Na rezultate sam čekao manje od mjeseca.
Dobivam dva certifikata; prvi (“Y – DNA”) mi daje broj genetskih odstupanja kroz vrijeme od naše pra-majke Eve. Drugi, mtDNA daje moju haplogrupu: E3b.
Američki nomenklaturni sistem se razlikuje od europskog. Za haplogrupu E3b se, prema američkim izvorima, vjeruje da se razvila na Bliskom Istoku tokom doba paleolita. Nakon povlačenja leda u Europi dolazi do neolitske ekspanzije širom Sredozemlja (osobito južne Europe). Ova haplogrupa je i danas karakteristična za područje Sredozemlja.
Dakle, moji daleki preci su sačekali da se klima popravi u Europi i onda su se zaputili put Balkana prije desetak tisuća godina.
U popratnoj dokumentaciji su mi poslali komparaciju moje haplogrupe sa desetinama tisuća drugih uzoraka (imaju bazu podataka od 32995 uzoraka). Interesantno je da, prema ženskom mtDNA testu, nema nijednog identičnog genetskog uzorka kao moj. Mutacija od jednog koraka je zabilježena na Amerikancu koji potječe iz Engleske (zajednički nam je predak); mutacija od dva koraka je zabilježena na uzorcima čije je porijeklo od Italije, Poljske, do Škotske, Rusije, Rumunije, Litve itd.
Analizom muškog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka našli su jedan identičan genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije (u svibnju 2005.) dobivam e-mail od gospodina Jordana:
“Poštovani gospodine Osmanagić,
Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera naše DNK identični. To znači da postoji šansa od 99.9% da dijelimo zajedničkog pretka u proteklih 1000 godina.
Moj osnovni razlog da učestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etničko porijeklo. Moja genealoška istraživanja su me odvela samo 6 generacija unazad do pretka koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je rođen 1810. godine u Južnoj Karolini. Nisam mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku.
Ako želite da se javite, budite slobodni
Ken Jordan”
Ipak, morao sam držati fokus na pretpovijesnom dobu, umjesto da radim na svom porodičnom stablu. Nekoliko važnih otkrića u Bosni je tražilo odgovore. I tu mi se iskustvo stečeno kroz putovanja po Centralnoj i Južnoj Americi pokazalo dragocjeno.
Post je objavljen 08.12.2006. u 00:16 sati.