Collared by Miss N. – Session No.2.
Padala je kiša. Tmurni, hladni oblaci nadvili su se nad nebom stvarajući fascinantni prizor težine i moći. Uz stalni šum kiše i morskih valova, tek povremeno se čuo cvrkut poneke ptice i brodske sirene.
Sjedio je na balkonu. Gol. Noge pravilno razmaknute, svaka ruka na svom rukohvatu. Promatrao je prizor i pokušavao ga zapamtiti što je bolje mogao, pokušavao je uživati u igri prirode – no nije mogao. Misli su mu išle u drugom pravcu, u smjeru istoka otkuda je dolazila Ona.
Rekla mu je da ga želi takvog vidjeti kad dođe.
„Njena želja, moja zapovijed.“ – reče on, i učini tako.
I dok je tako putovao prostranstvima misli, začulo se otvaranje vrata.
„Ona je došla. Stigla je!“ – njemu još uvijek nije bilo jasno čime je zaslužio tu čast, tu prvilegiju da bude njena maca, sluga pokoran.
Osjetio je trenutni nagon da se ustane i da joj uzme stvari, da ju ponudi pićem – no ipak – njene upute su bile striktne.
Koraci su bivali sve glasniji, dakle, Ona se približavala. Osjećao je kako mu se tijelo puni nekakvom energijom koja razara sve ostalo; navale endorfina činile su svoje no u kombinaciji sa poniznošću i pokornošću, to je bio fantastičan spoj u njegovom malom, submisivnom tijelu.
Sjedio je i dalje nepomičan, srce mu je kucalo sve brže, oblijevao ga je hladni znoj, no bio je sretan.
Ona je stala iza njega.
„Poslušna maca.“ – reče i pomiriše mu collar.
„Nisi čistila ogrlicu, maco. Tužno. Misliš da ogrlica nije vrijedna truda da ju paziš i čuvaš ili misliš kako je sve ovo zajebancija?“ – upita ona povišenim tonom.
„Zar bih ja to trebala raditi umjesto tebe, ti šugava mačketino?“
„Zar si toliko nesposoban da uzmeš krpicu i obrišeš taj jebeni collar, mačketino?“
„Ma jesi li ti uopće sposoban da ga nosiš?“
Bjesnila je. I to sa pravom. On je dobio striktnu naredbu da collar pazi kao kap vode na dlanu, no nije. Tu i tamo bi ga pogledao, no čistio ga nije. Više ni ne miriši kako treba.
„Sad dolazi ovamo! Dovuci tu šugavu mačju guzicu ovdje!! ODMAH!!!
On, onako jadan i gol, skoro pa je poletio k njoj.
Stajala je u sredini dnevne sobe, obučena u fantastični crveni kožni korzet, crne latex tange. Noge su joj obavijale crne mrežaste samostojeće čarape, a na nogama je imala nove čizme crvene boje.
U ruci joj je bio bambusov štap.
On uđe i klekne.
„Šta si kleknuo, idiote?“
I šutne na nogom u rebra.
„Lezi na leđa i ne miči se dok ti ja ne kažem da smiješ, jel jasno?“
On legne i sklopi oči.
„Pa dobro, ti glupa mačketino, jesam li ja rekla da uopće smiješ sklopiti oči? Otvaraj ih i gledaj!“
On otvori oči i imao je što vidjeti.
Prekrasan prizor njenog međunožja kako se spušta na njegovo lice postao je stvarnost. Kad bi samo znala koliko je puta taj mali jadni stvor sanjao o tome… Ali znala je. No on nije znao da taj obični facesitting ima njen touch.
Uživao je i mirisu, u okusu, u samoj činjenici da mu je dopustila da to čini – no onda…
Khm, ahh, mmm….
„Zraka!“ – šapnuo je, pokušavajući se izmigoljiti pod njenom guzom.
Ona se nasmije i reče: „Ne još.“
„Nemam se namjeru maknuti, meni je baš lijepo ovdje. Ne paše ti? Ne sviđa ti se?“ – upita ga.
„Ma super mi je, divno mi je,ali ja bih ipak malo zraka.“ – progovori on.
„Neće moći. Ja se ne mičem odavdje“ – reče Ona i zapali cigaretu sjedeći mu na licu – „ja ću odlučiti kad je dosta.“
Svako toliko bi se pomaknula, tek toliko da mu omogući koju molekulu kisika – no nije bilo ugodno.
I onda se ustala, a njegova pluća su se napokon napunila kisikom.
„No, gdje sam ono stala? Ah, da. Na tvom collaru.“
„Zapravo ne. Stala sam na tebi.“
On razgorači oči i pogleda ju u čudu. A Ona se pridržavala za rub stolice i pripremala se da stane na njega.
Osjećao je prvo prste na trbuhu – prvo jedna noga, zatim i druga. I onda pete. Tanke, oštre pete od kojih 11 cm.
Mislio je da će ga prikucati za pod.
No, Ona se odlučila prošetati – ne sa njime, već po njemu. Korak po korak, on je bivao sve pokorniji, čak se instinktivno počeo namještati i napinjati mišiće kako bi njoj omogućio ugodno hodanje po njemu.
Hop!
Ona je malo poskočila, a on je pomislio u trenu da će mu se unutarnji organi pretvoriti u neprepoznatljivu kašu. Bol, nevjerojatna bol mu se širila tijelom, proživljavao je taj skok stalno iznova…
I siđe Ona s njega.
„Da malo porazgovaramo o tvom collaru, maco. Dođi bliže i klekni kraj mene.“ – reče Ona sjedeći u stolici.
On se približi i učini što mu je rekla.
Pljus!!
Šamar mu se zalijepio na lice. „Dobar udarac ima, nema što.“ – pomisli on i reče: „Hvala Gospodarice.“
Ona ga pogleda, pljune mu u lice i zalijepi mu još dva dobra, zvonka i bolna šamara.
„Želim da na taj collar paziš kao nikad dosad, jasno? Želim da bude onakav kakav je bio kad sam ti ga dala. Želim da bude savršen.“ – reče Ona svojim divnim baršunastim glasom u kojem se ipak nazirala crta oštrine.
„A sad se ustani i donesi mi čašu vina. I požuri se malo. Znaš da ne volim čekati.“
On krene, sa razarajućom boli u prsima i osmijehom na licu.
„I dalje sam Njen“ – reče – „sretan sam.“
experienced & written by Miss N.
Post je objavljen 05.12.2006. u 23:01 sati.