Marketing
RAJ USRED NIŠTAVILA
Na litici nekoj dok bura je valove zavodila,pjevahu sirene krilate kroz maglu bez prostora.Duša je neka kroz šumu borovlja hodila,pa začuje pjesmu i ode do starih litica.Omotana u plašt crni slušati stade melodiju zbora,neometajući note sjedne pored mora.Kapi kišne padahu još tiše dok u magli otkrije noć svu svoju neobičnu moć...
I ne bi sve to završilo tako da ne vidjeh da se netko pomako,oči tamne,gotovo crne dozivljahu mi dušu djevojke neke mrtve.
Umiri nebo bijes svoj i pokaže cijeli zvjezdani svod njoj,a ona...suzu tamnu pusti,barem tako doživih,možda se to noć mislima igrala mojim.Čudna neka sjena dozivati me stade,kao da kaže-vremena sve je manje...
Anđela sam molila da vrati mi na mjesto dušu,da u grobu ne pronađem muku.Ona lakše mi priđe,gotovo kao da gmiže poput sablasti neke iz davnine pa reče-ajde dijete kamo sreće da nađoh tebe usljed ove oluje bistre dok niti more ne zna dali zvijezde su čiste.Držah uspomenu tvoju dugo,dovoljno da pronađem stoljeće staro,mudro.
Naježih se od grozote podvojenog glasa pa misli preispitah dali ovo san je ili java...?
Ali suvisloga odgovora ne nađoh i odjednom probudim se u tišini štita svojeg malog mračnog.
...
VIOLA
Post je objavljen 05.12.2006. u 22:51 sati.