Sreća je relativan pojam.
Brzo se pojavi, jednako brzo nestane.
To je i čar sreće.
Što je nedostupna i nepredvidiva.
Ne znam za vas.
Ja mogu biti presretna. Osjećati se kao da sam dotakla zvijezde.
Bez razloga. Samo zato.
Što jesam.
A isto tako mogu biti i nesretna.
Potpuno jadna.
Iako za to već i postoji razlog. Bar banalan.
Možda isto zato što jesam.
Shvatila sam vrijednost života. I općenito, svega što imam, posjedujem, dobivam i dajem.
Sretna sam što me tako puno ljudi voli i prihvaća ovakvu kakva jesam.
I što ja njih isto sve volim.
Zato sam presretna.
Hvala vam svima koji ste bili i koji jeste i koji ćete biti uvijek uz mene i kad i nije sve blistavo.
Hvala što ste me toliki broj puta podržali i tješili.
I hvala što postojite.
I vi koje znam kao i samu sebe i vi koje još ni upoznala nisam.
I svejedno ste tu.
Hvala vam.
Volim vaše postojanje i vašu pojavu.
Makar imaginarnu.
Vraćate mi nadu da svijet još nije propao.
Da postoji nešto čisto i istinsko, neiskvareno.
Zato vam hvala.
They built this world and I have come
I need another, like a brother
For a cryin' shoulder
This could be the last time, you will
Stand by my side
I can feel my soul it's bleeding, will you fly
With me this evening (Three Doors Down, By My Side)

Post je objavljen 05.12.2006. u 21:44 sati.