U životu ništa stalno nije, samo mijena jest. Ljudi jedan dan pljuju po vama, drugi dan vas vole. Okrive vas za nešto, a onda za nekoliko dana to povuku i počnu optuživati drugoga. Uvijek mora postojati dežurni krivac, netko tko je odgovoran za sve ljudske neuspjehe i probleme. Pust se ne pali bez razloga.
Do sada sam doživjela svakakve vrste uvreda i komplimenata, ponekad i od istih osoba. Znam kako je kad ti netko kaže da si ružna kao da si pobjegla grobaru s lopate. Znam kako je kad ti netko kaže da si najljepša vizija na svijetu. Znam kako je kada te odbiju, kada te prevare i ignoriraju. Kako je kad te proganjanju, neprekidno zovu i provode noći ispod tvog prozora. Kako je kada te krive za upropaštenje nečijeg života i kada ti kažu da si ipak ti jedina pozitivna u tom nečijem propalom životu. Kada te prijatelji s kojima odrastaš nazovu kučkom jer imaš stav i kada ti nakon nekoliko godina kažu da su te oduvijek poštovali. Kada ti govore da nećeš doživjeti ni 25-u. Kada ti kažu da djeluješ kao da te ništa ne može ubiti. Kada ti predviđaju budućnost propale narkomanke i alkoholičarke usidjelice, a onda kada upišeš i uspješno privedeš kraju školovanje na fakultetu postaneš omiljena i perspektivna u tom istom selu. Kada ti kažu da im se gadiš. Kada ti kažu da su ponosni na tebe. Kada te tuku i tjeraju od sebe. Kada te plačući zovu natrag. Kada tvoja najdraža osoba okrene sve osobe koje znaš protiv tebe. Kada ti nitko ne vjeruje. Kada ti svi vjeruju. Kada te prati loš glas i dobar glas u isto vrijeme u istoj sredini. Kada ti kažu da se ne znaš ljubiti. Kada govore da se najbolje ljubiš. Znam kako je kada si pijandura mjeseca zbog svog sramotnog ponašanja i kako je kada ti tvoji najbliži to trljaju o nos. Kako je kada ljudi uveličavaju tvoje nedostatke da bi njihovi izgledali manji. Kako je kada ljudi uveličavaju tvoje vrline i sposobnosti kako bi se pred drugima hvalili tobom. Kada ti kažu da si živo zlo. Kada ti kažu da si poput Isusa i čekaju da ih spasiš. Kada ti se nikad ne mogu sjetiti imena. Kada znaju sve o tebi a ti ništa o njima. Kada ti kažu da ti kao ženi jedino preostaje da odustaneš od fakulteta i bogato se udaš. Kada ti kažu da bi bilo šteta da ne nastaviš školovanje. Kada ti brane da ulaziš u kuhinju jer ćeš sigurno spaliti nešto. Kada te nagovaraju da kuhaš jer ti to tako dobro radiš. Kada ti govore da si previše mršava. Kada ti prigovaraju jer si se udebljala a ne mogu skinuti pogled s tvojih sisa. Kada se ponašaju prema tebi kao prema nesposobnoj i razmaženoj osobi. Kada provedeš ljeto radeći glupe poslove kao što je peglanje policijskih košulja i čišćenje sanitarnih čvorova za 9 kuna na sat. Kada nađeš prelagan i preplaćen posao. Kada ti sa sigurnošću predviđaju da ćeš uspjeti u životu...
Da sam do sada slušala i vodila se za svim uvredama koje sam čula, bila bih već par metara ispod zemlje ili iza rešetaka neke nehumane institucije. Dolazim iz sredine gdje su ljudi prema meni bili više zlobni nego dobronamjerni. Sva sreća da sam od najranije dobi počela potcjenjivati ljude koji bi me vrijeđali. Sve uvrede i zlobne komentare doživljavam kao neki nejasni šum koji samo ukazuju na probleme tih ljudi, a ne mene. Uostalom, vrijeme je pokazalo svoje. Mi koji smo nekad bili otpadnici sada smo uspješni mladi ljudi, zadovoljni svojim životima. Oni koji su vrijeđali bez razloga i širili zlobu... Pa, to se uvijek vrati, vjerujem u zakon karme. Griješila sam i pokajala se zbog toga. Nastojim ne ponavljati greške. Sada znam tko mi je prijatelj i kome mogu vjerovati.
Dobra kritika je uvijek dobrodošla, a kompliment još više.
Post je objavljen 05.12.2006. u 13:42 sati.