Jednom davno prije nešto više od 100 godina, kada je sjećanje na srednjovjekovne vitezove bljedilo i u Evropu lagano dolazila istočnjačka filozofija, grupa ljudi formira red Jedaj viteza. Trebali su biti pandan japanskoj reorganizaciji borilačkih sportova koju je tada predvodio Jigoro Kano.
Evropska tradicija je davala izvanredne temelje: čast starih viteza, razne borilačke vještine i nadolazeći noviteti u psihologiji. Hrvanje Evropa pozna još iz antičkih vremena, o ruskim stilovima da ne i govorimo. Jedaj vitezovi su za samoobranu spojili te stilove, a za glavno oružje uzeli su dugačku drvenu palicu (dužina odgovara visini borca). To je bilo nasljedstvo portugalske borilačke vještine Jogo do Pau. Smatrali su da mačevi nisu prikladni za moderno doba. Palica je asocirala na mač, naglašavala vezu s prirodom i disciplina se nije vezala za specijalno izrađena oružja. Drvena palica se mogla naći svugdje. Inovativnost, prilagodljivost, snalažljivost su osobine koje su Jedaj vitezovi cijenili.
Duhovnost i čast su prikazivali kroz borbu s tamnom stranom. To nije Darth Vader. Svatko ima svoju tamnu stranu: ljutnja, mržnja, sebičnost… Mi je trebamo otkriti u sebi i pobijediti. Borba protiv nje podrazumijeva prvenstveno poznavanje sebe. U ratu se može pobijediti isključivo ako poznamo neprijatelja. Čovjek može poboljšati svoje osobine samo ako je svjestan svojih nedostataka.
Ali, evropljani nisu cijenili ovakve duhovne stavove i cijeli pokret polagano pada u zaborav. Tek male grupice ljudi nose sjećanje na prave Jedaj vitezove.
70' George Lucas snima Ratove zvijezda inspiriran Jedajima. Pravi Jedaj vitezovi su bili ogorčeni na taj potez. Smatrali su da je Lucas prešao na tamnu stranu, da ga je savladala želja za novcem i slavom.
Molim vas, Jedaje nemojte miješati s Jedi vitezovima. Ovi drugi koriste svjetlosne mačeve, privlače stvari snagom misli (vjerujete li da se to može!), a na tulumu ćete ih prepoznati što mirno stoje u kutu sobe s ozbiljnom facom i pogledom u daljinu.