Nestati.. Jednostavno nestati..
Skutriti se negdje, sama.. I maštati..
Neda mi se više biti
jaka. I izdržljiva.
Misliti na neke ljude.. koje baš i ne poznam..
a željela bih..
A željela bih..
Luda sam. Čudna u zadnje vrijeme.
Rekli su mi da se sve manje smijem,
iako nije istina.
Smijem se. Samo oni to ne vide.
Hoću nekoga određenog.
Koji to ne vidi. Grozna sam.
Nekoga s plavim ili zelenim okama i dugom kosom.
S dugom kosom..
Puklo me nešto. I ja bih voljela znati što to.
Želim nekoga drugačijeg.
A sličnog meni.
Neprestano sam okružena dečkima. Starijim dečkima.
Jedina sam cura u društvu.
I lijepo mi je s njima. Ne smatraju me klinkom.
I predivno se osjećam.
Ali to nije to.
Fali mi netko.. koji ima ono nešto..
Ma kako da to objasnim?!
Ni neću. Znam na što mislim.
No zar je i važno?
Neću i ja sad razvesti priču
kako mi nešto treba. Kako nešto želim.
Ne želim tužan post.
Ovaj će nekako upravo to i biti.
Ma glupost.
Previše osjećaja je izbačeno van.
Ne valja.
Flegma?
Ne uvijek. Ne svuda. Ne za svakoga.
Nema ovo smisla.
Ili ipak ima?!?
Post je objavljen 05.12.2006. u 08:19 sati.