Tmuran je dan
Koračam mokrim ulicama
Magla me
Neko vrijeme promatrala
Dvije ulice dalje korak ubrzala
Sustigla me na uglu
Uz kaput mi se priljubila
Duge je prste kroz kosu provukla
Na vrat obraz naslonila
U ritmu koraka zaspala
S njom na leđima
Probijam se sitnim koracima
Kroz mnoštvo ljudi
Tražim lice s osmijehom
Pogledom pitam se
Jesmo li svi jutros osmijeh
Uz praznu šalicu kave na stolu ostavili
Ili na dnu ormara zametnuli
Iznenada
Naglo glavu okrećem
Pored mene veselo prolazi
Djevojka s down sindromom
Na njezinom sam licu
Osmijeh pronašla
I sama se nasmiješila
Maglu probudila
Nije se bunila
Hitro se uz drugog prolaznika priljubila…
Copyright © by Tixi, 2006.
Post je objavljen 05.12.2006. u 08:16 sati.