Kroz tamne sam hodnike koračala,utvare ili sablasti,znam da čula sam,nastavljahu pričati kroz stihove iz prošlosti neke smrtničke.Osjetih teret u grudima već mjesecima,a sada napokon odriješeno hodam zemljom.Nakon vremena dugog sam zaspala bez ijednog sna tmurnog,odmorila dušu i oči od misli mrtvih.Anđeo me od krivnje ili grijeha ispovjedio,preuzeo teret na sebe da ga u vječnost nosi.Napokon pjesmu čuti mogu koji prije nisam,i vidjeti izvan svega nepoznatog,disati onako kako treba,koračati u tamu bez straha...
Pomišljah vrijeme neko da se misli moje naslađuju dok mi zagonetke šalju,da me srce prevariti želi,ali ono što vidjeh bilo je stvarno i nikome se pravdati za svoje postupke neću jer ne tiću se nikoga,a najmanje onih oko mene...
U štit moj upasti nikada neće,ljušturu hladnu neće otopiti niti osmjeh niti suze,kod mene riječi lijepe ne pomažu jer davno svoju dušu prodah podmuklome vragu.
Moju bi dušu umoriti trebao plač propale djece ali na žalost tuđu smijeh me obuzima polako pa se predajem tiho paklu kao da ne vidim one koji žele zamnom poći,al im nedam da me vrijeme ne koči...
Vlastitu bih sestru u grob otjerala jer takva sam,pomalo sebična,tuđa bol mi utjehu pruža,zato slušam oko sebe da izađem iz začaranog kruga...
Ne vide ljudi utvaru u meni već kao dušu dobru,ali samo kada bi znali što moj um krasi...
Misli podmukle od vraga otete,riječi grijeha pune,a u očima mi vatra zlobna,ali takva sam,unakažena lutka ovog prostora....
I ne žalim lik svoj već sve tuđe,ne podnosim one druge što mi imalo slični žele biti...
Ponekada se budim dok zora još ne vlada pa molim svoga Kralja da uništi budale koje hode svijetom ovim jer ne mislim da dostojni su prebivališta glavnog cara iz tamnog bezdana...
Godine proći će dok ne ostanem potpuno sama,onako kako treba biti,kako je zamišljeno odavno jer nije sreća sudbina moja već ništavilo svog beskraja...A slika tvoja neka ime moje onda krasi u vječnosti i snazi...
Sve neka u moru dubokom nestane,tamo duše smrtničke sve uvijek odlaze,patnici i oni grijehova puni koji života zagrliti ne znaju niti će pokušati ikada spoznati glavnu istinu...
Bogovi će popadati,znam,kraj i početak sam gledala,priču cijelu pročitala,ali o tome ne pričam jer ne shvaćaju zvijeri oko mene koliko jednostavno,toliko čisto,pa neka u bunilu budu,mene otrov ne grebe...
U VJEČNOST ZA DUHOVIMA ĆU POĆI
VIOLA
Post je objavljen 04.12.2006. u 23:39 sati.