Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drinica

Marketing

Dražen Petrović

Baš sam neki dan pomislila kako je moja situacija poput Draženove dok je bio u Portlandu i čitavu sezonu sjedio na klupi...Sjećam se da me to diralo u srce, i da sam mu čak poslala ohrabrujuće pismo sa smiješnom pjesmicom u Portland...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Mozart na klupi

Ti Amerikanci su stvarno glupi:
Jednog Dražena držati na klupi!
On da na klupi sjedi,
koji od njih svih duplo više vrijedi!

I on da ulazi u igru
tek kada se sve već riješi,
pa taj trener Rick strašno griješi!

Al, ne predaj se, nemoj stati!
Neka svaki Amer shvati
Da si ti najbolji igrač svijeta,
koji sve svoje protivnike bez milosti rešeta.
Neka vide njihovi navijači,
što Dražen Petrović znači!

Svima im pokaži,
Da nadimak Mozart uvijek važi.
Zadat ćeš protivnicima još puno muke,
Ti, koji imaš najzlatnije ruke.
Samo neka prođe početna trema,
I neće više biti nikakvih problema!
I u američku legendu ćeš preći,
I svi će reći:
Dražen je najbolji, Dražen je glavni,
Živio Portlandov igrač slavni!
A Johnson, Jordan i Larry?
Tko za njih više mari?
(6.12.1989)

Te sezone sam znala sve NBA klubove i njihove "score"-ove...Taj čovjek je imao doista nešto posebno - ne samo kao vrhunski sportaš, već skoro nešto na tragu svetosti...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Zlatni dječak

Stajao si na najvišem postolju, iznad sviju,
na mjestu samo za tebe datom,
s velikim peharom u rukama,
ovjenčan slavom i zlatom!

Sa dječačkim smiješkom na licu,
dignuo si pehar visoko u zrak,
taj pehar od zlata - pobjede simbol,
i najveće vrijednosti znak!

Nisi se uzoholio ni ovaj put,
i slava te ponijela nije,
Ostao si iskren i skroman,
razigran dječak kao i prije.

Dječak koji u košarci beskrajno uživa,
i svoju radost na druge širi,
uvijek u svemu najbolji,
i s prosjekom se nikad ne miri!

Dječak, zbog kojega najljepša igra,
još ljepšom postaje,
i koji zauvijek
u srcima i sjećanju ostaje!
26.9.1990
(povodom pobjede u Argentini,
svjetsko prvenstvo)

Često sam poslije znala otići pomolit se na njegovom grobu...Za njega...Ali - nekako i njemu...Mislim da ovo nije hereza...Uostalom, zar nismo svi na svetost pozvani...I svi je već ovdje ostvarujemo u većoj ili manjoj mjeri...

Post je objavljen 04.12.2006. u 22:38 sati.