ANTROPOLOŠKA GENETIKA MIJENJA POZNATU SLIKU SVIJETA
DNK revolucija
U kancelariju mi zadihan ulazi Juri (Uri) Kelman.
“Semire, imam važnu vijest.”
“Sjedi Juri”, pokazujem mu rukom i sjedamo za dugi plavi stol.
“Sjećaš se onog mog klijenta, tvornice kartonskih kutija ovdje u Houstonu?” pita me.
Prisjećam se da mi je ranije govorio o tvrtki za koju je radio dizajn. Juri, šezdesetogodišnji Židov, obično me razveseli sa novim pričama. Nekada malo oduži kao sa onom pričom o njegovoj ulozi kao mladog oficira u židovsko-arapskom sukobu 1967. godine. Ovaj put je to nešto iz poslovnog svijeta. Ili mi se tako barem čini.
“E vidiš, toj tvrtki sam donio veliki ugovor. Uključen sam kao dizajner specijalnih kutija u kojima će se prikupljati individualni DNK uzorci iz čitavog svijeta.”
Ovaj put je imao moju punu pažnju.
“Ovo će biti nešto ogromno. National Geographic otpočinje sa projektom DNK istraživanja na području čitavog Planeta. Financira ga kompjuterski gigant IBM. Naručuju probnu količinu od 50.000 za prva dva mjeseca. Nakon toga će milioni uzoraka DNK iz čitavog svijeta biti uzeti od svih naroda.”
“Koja je tvoja uloga u svemu tome?” pitam.
“Ja dobivam postotak od prvih količina. Zamisli, desetine tisuća kutija…”
Uzbudljiva priča o najnovijem valu genetskih istraživanja kulminirala je 2003. godine. Doktor Spencer Wells, 33-o godišnji američki genetičar, je kompletirao projekat pod nazivom “Čovjekovo putovanje”. Višegodišnje proučavanje genetskih tipova na različitim točkama Planete dovelo je do potrebe da se povijest ponovo piše.
Egzaktnom naučnom metodom je dokazano da današnjih 6,6 milijardi stanovnika potiče od zajedničkog pretka iz Afrike. Suprotno mišljenjima da je homo sapiens nastao višemilionskim procesom evolucije, antropološki genetičari pokazuju da je čovjekov genetski kod star samo oko 150.000 godina, te da se kao takav znatno razlikuje od svojih majmunolikih, životinjskih predaka.
Epska priča počinje sa afričkim Bušmanima. Po Wellsu, pronađeni su dokazi o migraciji prema azijskom (sibirski Čukći) i australijskom kontinentu (Aboriđini) prije 60.000 godina. Prvi doseljenici su kročili na europsko tlo prije 50.000 godina…
Wellsova istraživanja su emitirana na američkom PBS TV kanalu 2003. godine doživjevši nezapamćen interes.
U trećem mjesecu 2005. dobijam interesantan e-mail od Puljanina Alda Matića:
“Poštovani gospodine,
Pročitao sam Vašu knjigu “Alternativna povijest” gdje sam našao puno informacija koje su slične ili identične mojim informacijama prikupljenim iz drugih izvora. Ja jednostavno nemam ambicija objavljivati, a zbog obima raznovrsnih informacija koje posjedujem kroz 27-ogodišnje istraživanje sličnih pojavnih interesa, slobodan sam vam ponuditi razmjenu informacija.
U zadnjih godinu dana dosta vremena sam posvetio praćenju istraživanja porijekla prvog čovjeka koje vrše vodeći univerziteti u svijetu metodom analize DNK i starosti sa kostiju ljudi arheoloških nalaza širom svijeta i njihovim uspoređivanjem sa DNK današnjih ljudi. Stvoreni su haplotipovi DNK svih naroda tako da se danas zna starost i kretanje većine naroda na planeti. Danas se zna da su Baski najstariji narod u Europi (40.000 godina), a iza njih Iliri (27.000 godina).
Današnji Baski imaju prevladavajući DNK (haplotip) tih prastarih Baska, a današnji Hrvati i dijelom stanovnici BiH imaju prevladavajući DNK (haplotip EU 07) sa Ilirima.
Haplotipovi svih Slavena su sasvim drugačiji i mlađi. To iznosim, jer kod mene u Puli postoji naselje staro 7.000 godina (Nezakcij ili Vizaće). Riječ je o Ilirskom plemenu Histra sa visoko urbaniziranim gradskim područjem, sa arheološkim ostacima kulture, nauke i pisma, a koja su izložena u Arheološkom muzeju u Puli. Tamo su pronađeni artefakti koji odgovaraju onima iz vremena Egipatske kulture. (Web adrese koje ovo potkrepljuju:www.croato-aegyptica.hr/zbirke/05.htm i www.mdc.hr/pula/)
Nemoguće je da se ovako visoka civilizacija pojavi sama od sebe. Svi je vide, ali su pored očiju slijepi, jer ne vide ili neće da vide da je ta civilizacija morala od nekuda doći – vjerovatno sa Atlantide. Ostaci pretpovijesnih građevina pored Kaknja (Kraljeva Sutjeska) u BiH, također kriju visoko vrijedne arheološke nalaze, ali izgleda nikom nije u interesu da ih istražuje i objavi…
S poštovanjem
Aldo Matić
Pula, RH”
(Kao što vidiš, Aldo, nekome ipak jeste u interesu da ih objavi.)
U korespodenciji koja je slijedila, pišem Aldu:
“Dragi Aldo,
…Dosada objavljena neovisna istraživanja o porijeklu američkih indijanaca govore o postojanju pet haplogrupa: A, B, C i D, koje imaju zajedničko porijeklo sa Azijatima (što se i očekivalo s obzirom na dolazak preko Beringovog prolaza, te morske komunikacije između dva kontinenta). Peta haplogrupa, sasvim neočekivano i misteriozno (zapravo niz manjih podgrupa) ima identično porijeklo sa europskom haplogrupom X; ona se sreće i na Bliskom istoku i u Brazilu (logično bi bilo očekivati da su svi oni potomci Atlantiđana), a starost joj je 36.000 godina.
U Srednjoj Americi potomci Maja imaju sasvim autohtonu mitohondrijalnu grupu koja neme veze sa dosad poznatim glavnim grupama (porijeklo sa pacifičke pradomovine čovjeka Lemurije?).
Na Ekvadoru je pronađena unikatna grupa C 10 čiji se tragovi ne mogu locirati (ponovo nestala pacifička Lemurska civilizacija?).
Ja sam poslao svoje uzorke na testiranje tako da za 15 dana očekujem rezultate za svoju haplogrupu.
Pozdrav,
Semir”
I, ponovo, Aldo:
“Drago mi je što ste se javili Semire, ja sam bio više orijentiran na haplotipove Europe i Bliskog istoka. U Europi haplotipove označavaju sa oznakama EU pa dvocifren broj… Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, tehnološki naprednija nego ova naša današnja u XXI stoljeću. Jednim dijelom je istraživanje o postanku i porijeklu prvog čovjeka i pokrenuto da bi se utvrdio prostorni i vremenski okvir tog znanja i tehnologije. Ne treba zaboraviti da je Atlantida, s prekidima doduše, trajala punih 17.000 godina. Na cijelom Mediteranu ima puno dokaza o tome, pa i kod nas u Hrvatskoj i BiH. Ne treba zaboraviti da su za vrijeme Atlantide, u Europi živjeli pored Baska i Iliri i da su imali stalne kulturne i druge veze sa Atlantiđanima. Zato su i bili tako kulturno razvijeni. Pula i okolica su bogate arheološkim nalazištima visoko civiliziranih naselja koja su pripadala Ilirima, i nije mi jasno kako su relativno brzo nakon potopa mogli dostići takav nivo civilizacije osim ako nije prenesena iz ostataka Atlantide. To se za Egipat može sa sigurnošću tvrditi. Treba naglasiti da su u to doba na ovim prostorima sve do Drine živjeli isključivo Iliri, od kojih većina i danas potječemo (imamo isti haplotip EU 07)…”
Ono sto relativno dobro poznajem je rasprostranjenost ilirskih plemena oko 8.000 do 1.000 godina p.n.e. Da podsjetim, kod arheološkog nasljeđa, dubinskim mjerenjem terena nekom vrstom radara-doplera dobiva se slika sasvim drukčija od površinskih nalaza. Šira je, uzbudljivija i pokazuje visoko urbaniziranu naseobinu. Ostaci predmeta iz te lokacije pokazuju visoku kulturu stanovnika.
Moje pitanje (samom sebi na žalost) je bilo otkud to na tom lokalitetu bez kontinuiranog razvoja. Ti stanovnici su trgovali sa drevnim Egiptom (mnoštvo Egipatskih predmeta starih više tisuća godina), sa Etrušćanima i na kraju sa Grcima.
Zanimljivo je da, kada se pronađe predmet star 8.000 – 10.000 godina, i arheolozi to ne mogu smjestiti u neko njihovo ukalupljeno vrijeme i područje oni jednostavno to “pometu pod tepih”. Takvih arheoloških predmeta kod nas ima dosta. I, nikom ništa.
Prvobitna Ilirska plemena su obitavala od današnje sjeverne Italije (Veneto) Veneti, Istre – Histri, Rijeke, Zadra – Liburni, Boke Kotorske – Dalmati. Od Zagreba do granice sa Srbijom su obitavali sjeverni Iliri, poznata je njihova kultura u arheološkom svijetu nazvana kultura “Stare Europe”, kao prva poznata u Europi sa sjedištem u Vučedolu (blizu Vukovara).
U Bosni su vrlo napredna naselja Ilira sa visokom civilizacijom i kulturom, stare također oko 7.000 godina, ali neistražene iz meni nepoznatih razloga, iako su artefakti pronađeni na tim područjima dokazano stari, a po kvaliteti i starosti premašuju Grčke. I – opet ništa od istraživanja.
Napominjem da se tek pojavom istraživanja porijekla prvog čovjeka spomenutim metodama analize DNK i starosti kostiju može dobiti prava povijesna slika događaja u dalekoj povijesti. Istina, koja po mome zaključku, mnogima ne odgovara.
U mome kontaktu i razgovorima sa arheolozima o pretpotopnom vremenu svaka se činjenica i dokaz automatski odbacuju, neće ni da razmišljaju o tome. Ne znam što je tim ljudima. Čini mi se kada bi ih osobno prisilili da idu u to vrijeme i vide događaje svojim očima ne bi ni svojim očima niti dokazima vjerovali.“