Bitka počinje (Bitka kod Salamine III)
Sudbina cijele tadašnje Grčke ovisila je o grčkoj floti. Znali su to dobro i Temistoklo i Kserkso. Ako propadne flota sigurno će propasti i cijela Grčka. Temistoklo je flotu posložio tako da su se krajnji brodovi na krilima oslanjali na kopno (time je izbjegnuta opasnost od obuhvata grčkih flotnih krila – po Athumanunhu). Grčki brodovi stajali su posloženi u sređenom složaju, a cijelu frontnu crtu namjerno su malo zakrivili u obliku polumjeseca s izbačenim krilima. Nasuprot grčke fronte složaj je zauzela perzijska flota postrojena u tri, a ponegdje i u četiri vrste. Grčki mornari i ratnici na brodovima bili su svjesni pogibelji i opasnosti u kojoj se sada nalaze. Naime, nasuprot njih stajala je snažna perzijska flota s velikim brodovima penterama (pet reda vesala – po Athumanunhu). Vrijeme je bilo izuzetno lijepo, baš idealno za pomorsku bitku, no, puhao je lagani jugozapadnjak, a to je išlo u prilog grčkim brodovima. Grčko brodovlje imalo je 'vjetar u leđa', dok je perzijsko brodovlje imalo 'vjetar u prsa' što će im znatno usporiti vožnju i otežati manevriranje tijekom bitke. Iako valovi nisu bili veliki, dosta su ometali perzijsko brodovlje, pa je tako u njihovom složaju nastao znatniji nered i nesređenost. Dosta perzijskih brodova je zaostao i još nije zauzeo svoje mjesto u bojnom složaju. Onda se iznenada grčko lijevo krilo pokrenulo. Sve atenske trijere snažno su stale sječi valove. Kretanje atenskih brodova kojima je zapovijedao Temistoklo bilo je sve brže i brže, ali bojni red nije ničim bio narušen, svi brodovi bili su tamo gdje su i trebali biti. Vesla grčkih ratnih trijera gibala su se jednoliko i usklađeno, (bio je to divan prizor, grčke lagane trijere potpomognute vjetrom i gonjene snagom grčkih veslača postizale su sve veću bojnu brzinu, koju su još više pomagali i valovi – po Athumanunhu). Kretanje te prve grčke (atenske) eskadre sve je više nalikovalo na žestoki juriš, a protivnički (feničanski) veliki i zdepasti brodovi bivali su sve bliže. Sve su se većima dojmili pramci feničanskih ratnih brodova i sve su viši bili njihovi bokovi. Tada iznenada prava tuča strijela poleti s feničanskih 'grdosija' na hitre grčke trijere. Na grčkim trijerama ratnici hopliti spremno dočekaju ubitačnu tuču svojim teškim štitovima. Prva feničanska tuča strijela ostala je bez učinka. Feničani odapnu drugu ubitačnu i još opasniju tuču. Naime, strijele su sada bile umočene u smolu i sumpor, a namjera im je bila pogoditi grčka jedra kako bi se požar proširio na ostatak brodova. Prvi brod koji je zahvatio požar bio je brod trijarha (zapovjednik trijeme – po Athumanunhu) Kimona, sina glasovitog vojskovođe Miltijada. Grčka jedra planu, grčki mornari priskoče složno i sjekirama obore jarbole i jedra u more. Grčki brodovi nastavljali su juriš kao da se ništa nije ni dogodilo, a brzina je bivala sve veća, jer su grčki veslači ulagali zadnje napore, znajući pri tomu da će od brzine u mnogočemu zavisiti čitavi ishod napada. Temistoklo je sada jasno vidio nered među feničanskim brodovima koji je nastao poradi zaostalih brodova koji još nisu zauzeli svoja mjesta u bojnom složaju. Temistoklo ugleda dvije feničanske pentere koje su napravile mjesta trećoj koja još nije stigla. Jedna od tih pentera vijala je zastavu Megabata, zapovjednika feničanske eskadre. Temistoklo usmjeri brod u prazninu između feničanskih pentera. Grčki veslači i dalje su veslali snažno, na krajnjim granicama snage, a onda su iznenada istodobno svi uvukli vesla u trup broda. Nastao je strašan lom i strahovit prasak, debela vesla feničanskih brodova pucala su kao šibice, a dijelovi istih letjeli su na sve strane. U trupovima feničanskih brodova nastala je silna pometnja i pomutnja. Od silnih udara feničanski veslači letjeli su u zrak, ruke, noge i glave pucale su, a stravični i bolni krikovi feničanskih veslača nadjačali su prasak loma. Feničanski mornari i ratnici na palubama popadali su od udara i naglih trzaja brodova. Užas je potrajao još nekoliko trenutaka, a tada se Temistoklov brod probio iza 'okljaštrenih' feničanskih brodova na kojima je ostavio strašnu pustoš. Grčki veslači iznenada su opet istodobno izbacili vesla i nanovo pojačavali brzinu svojih brodova koja se smanjila tijekom 'kljaštrenja' perzijskih brodova. Feničanski brodovi izgubili su vesla na jednoj strani i zadesilo ih je ono što je bilo najgore u bitki, naime, izgubili su mogućnost manevriranja. Ovakav manevar proboja načinilo je oko 20-tak atenskih trijera, te je oko 40-tak feničanskih pentera ostalo teško oštećeno na bojišnici. Atenski brodovi sada su se već okrenuli i svoje opasne kljunove (pramce) okrenuli prema oštećenim feničanskim brodovima. Feničanski brodovi bili su nepokretni i čekali su tešku i zlu sudbinu koja će ih pogoditi u vidu snažnih šiljaka okovanih broncama. Opet snažan prasak. Oplate feničanskih brodova pucale su, a u te pukotine uletjela je silna količina vode. Sudbina pogođenih feničanskih brodova bila je time zapečaćena, počeli su naglo tonuti. Još jedna zla kob zadesila je feničanske brodove koji su izbjegli 'grčko kljaštrenje'. Naime, udar grčkih brodova u bokove oštećenih feničanskih brodova bio je toliko snažan da je pogođeni feničanski brod gurnuo na drugi neoštećeni feničanski brod. Tako su opet pucala feničanska vesla, a pustoš loma sve se više širila feničanskom eskadrom. Grčke trijere koje su se probile iza feničanskih brodova naglo su se okretale i svom silinom zabijale u krme feničanskih brodova. Opet su feničanski brodovi tonuli, samo ovaj put ne bočno već s pramcima u zraku. No, dio atenskih trijera nije uzeo dovoljno snažan zalet, pa su kod 'kljaštrenja' ostali zaglavljeni između dva feničanska broda. Grčki ratnici s tih brodova odmah su u naletima prelazili na palube feničanskih brodova na kojima su bili zbunjeni i srušeni od udara brodova feničanski ratnici. Nastala je bespoštedna bliska borba (borba 'prsa o prsa' – po Athumanunhu). Grčki mornari i veslači stali su bacati zapaljive baklje na feničanske brodove koje je odmah zahvatio plamen koji sada više nitko nije gasio. Pučina zaljeva bila je prekrivena dimom, brodovi su gorjeli, ranjeni su zapomagali, a ratnici su se doslovno klali na palubama. (Bitka više nije imala zastrašujuću divotu, sve je više izgledala kao strašno klanje u kojem su se ratnici gušili, hrvali, sjekli, boli … palube brodova postale su skliske od krvi koja je potekla i otjecala nepovratno u more … Athumanunh će napisati strašno!)
Post je objavljen 04.12.2006. u 20:14 sati.