Marketing
pročitati cijelo-obavezno!!!!! Barbara svjedoči......
nedjelja u jutro, 5:15.....zvoni alarm.... inače spavalica
ustajem bez problema jer znam da idem na Karzmatski i da ću napokon vidjeti svoje Agape, mamu i seku....
oblačim se, spremam sendviče u torbu..... izlazim iz stana....hladnoča mi je došla do kostiju....spuštam se do stanice.....6:00 stiže bus...kojih 40min i u Rijeci sam, dogovorila sam se sa Irenom i Danijelom nać u 7:00 na Žabici (autobusna stanica), jako mi je žao što Nikola (Homeless) i Žarko nišu išli s nama....Nikola se razbolio a Žarko je bio spriječen 
ali vjerujem da je i to dio Božjeg plana...možda nisu trebali ići ovaj put.... sva uzbuđena, vrijeme mi brzo prošlo dok sam ih čekala, 7:20 kreće nam bus.... sjeli smo....krenuli.... imali problema oko karte jer nam je teta na kolodvoru prodala za jednu firmu a rekla da je prodala za drugu 
....kondukter nam naplačuje nove karte....teška srca dajemo 104kn.... totalno zbunjeni....ostali bez novaca....pokušavamo zaspati... u 8:27 stiže poruka od Nikole...pita kako putujemo, s njim razmijenila nekoliko poruka...taman se namijestim i zadrijemam...8:35 zove Marina.... oni upravo kreću pa da me čuju... svi entuzijastični.... sada još više jedva čekam da ih vidim..... napokon malo mira....uspijem zaspati.....9:53 (nisam sigurna u točnost vremena) stižemo u Zagreb na autobusni kolodvor....prvi puta ondje.... pogledamo na kartu grada ali ne uspjevamo skužiti kuda nam je ići... odem i pitam tetu iz kioska kako da dođemo do Cibone.... ona mi reće da je tu odma tramvajska stanica, da pričekamo tramvaj broj 2 i vozimo se do svačićeve(kobajage znamo gdje je to) mi joj zahvalimo i pričekamo tramvaj.... uđemo i vozimo se.... neko vrijeme.... kada kaže Danijel da misli da tu izlazimo...i ajd mi izađemo i odemo pitat tetu u pekaru kako do Cibone...ona nam kaže da smo 5min hoda udaljeni od nje....samo trebamo proći jednu uličicu i tu smo.... i mi to prođemo i ja shvatim da sam na poznatom teritoriju....i odemo na kavu 
.... i sjedimo do nekih 12 na kavi kada zvoni mobitel....zove seka da su ušli u Zagreb...požurimo do mjesta di staje bus.... možete zamislit susret....nisam ih vidjela mjesec dana.... grljenje, ljubljenje... uglavnom....odemo mi zauzet mjesta.... inače uvijek sjedimo preko puta oltara na vrhu tribina ali ovaj put smo sjedili malo lijevo jer je Marijan tamo bio poslužitelj (dečko iz Miholjca koji se pridružio zajednici Dobri Pastir jer je u Zagrebu na faksu) i tako...neki su ošli na kavu....mi neki nismo...malo po malo dvorana se napunila....nije mi bilo dosta vremena da se sa svima ispričam... već 14:00 zove Zarsi, pita gdje smo on upravo došao... malo prevelika gužva i imamo premalo vremena da se nađemo pa za sada ništa...počinje susret....tema STRAH BOŽJI, a ja se ne mogu skoncentrirati....Zli me napada i želi me odvući od tamo ja mu odlučno govirim MARŠ OD MENE, NE ŽELIM TE OVDJE....JA DANAS ŽELIM ISUSA U SVOJE SRCE i tako ja se borim sa Zlim....duša me boli.... tešlo mi je slušati Vlč.Dražena....pa malo pričam sa Matejom, pa sa sekom.... Lucija me opominje....ja se saberem.....shvatim bit predavanja, a to je bitno..... počinje misa.... bila je P R E K R A S N A!!!!!!!! nikako ne mogu zaplakati, već se s time borim nekoliko dana....plakala bi a ne mogu pustiti ni suze.....teško mi je...... misa gotova.....idemo na pauzu.... pokušavam dobiti Zarsija ali opet ništa, mi vani, on unutri....gužva...... dolazimo unutra.... počinje molitva za oslobođenje i ozdarvaljenje...... opet problemi s koncentracijom...... opet me Zli pokušava maknuti..... teško mi je...... ne mogu plakati..... na jednom mi se dogodi nešto.....noge su mi mirne, ruke položene na njih također mirne ali trup tijela vibrira....utroba....sve.....mišići mi se grče.......počinju me peći ruke.... osječala sam Isusove rane na dlanovima.....kao užarena vatra.....pogledam u ruke i vidim kapljice znoja na jagodicama...... postaje užasno ali popušta s vremenom.....osječam još uvijek ali sada ugodnu toplinu na sredini dlanova...... tijelo se smirilo ali sad lice.....mišići rade ne kontrolirane pokrete.....grče se i trepere.....ovo je bio prvi susret na kojem nisam ni malo molila za sebe već samo za obitelj i prijatelje, za one kojima je potrebno obračenje i ozdravljenje, stavljam ruke na noge moleći za prijatelja koji nema osjeta u nogama.... molitva završava.... činilo mi se da je jako, jako brzo završila.....počinju svjedočanstva...... osječala sam se prazno i napušteno..... opet sam mislila da me nitko ne voli i da nemam prijatelja....seka me pogleda i pita jesam dobro, ja kimam glavom da jesam jer nisam htjela da zna kako se osječam, ona me zagrli i ja počinjem plakati......plakala mi je i duša i tijelo......nisam se mogla smiriti....danas mi je rekla da sam tako glasno plakala da su se okretali ljudi koji su sjedili i 5 redova ispred nas a ja sam mislila da sam ful tiha..... osjetila sam da su ovi oko mene stavili ruke na mene....Mateja, Lucija i Iva.....znam da su to bile one....osjetila sam to.....ako je još netko nemam pojma..... i tako ja plačem kada čujem da netko govori BARBARA DOĐI IDEMO U MOLITVENU SOBU (nisam imala pojma da takve sobe postoje), ja ustajem i odmah odlazim uvjerena da je to Marijan jer on je tamo bio poslužitelj....a i kako bi netko drugi znao kako se zovem.... i tako ja hodam....ne vidim kuda od suza u očima....osječam nečiju ruku na ramenima koja me usmjerava gdje da idem....okrenem se i shvatim da to nije Marijan nego neki totalno nepoznati čovijek.....siđemo dolje i ja ga pitam zašto i kuda me vodi, zašto ja??? mislim si pa samo sam plakala..... i sve sobe zauzete....pita me taj čovijek kako sam, što osječam a ja ko iz topa blebnem GOSPODIN ME OZDRAVIO OD SKOLIOZE I KIFOZE, to je iskrivljenje kralježnice koju su mi liječnici diagnosticirali u 8-mom razredu, dakle prije 4,5god od onda nisam mogla dugo sjediti niti stajati, trpila bi grozne bolove u leđima..... i tako on mene posjedne na jednu stolicu i stoji pored mene..... počele su mi ruke trnuti....strašno...nisam mogla ništa reći.....jedva nekako skupim snage, dignem pogled i kažem da mi ruke trnu, na to će on meni da je sve to Milost Božja.....čučne pored mene i uhvati me za ruke (mislim da su mu poplavile koliko sam ih stisnula) kaže mi da zahvaljujem Gospodinu ali ja nisam mogla govoriti......ajde nekako krenem i počnem u jezicima.....sada se više nisam mogla zaustaviti.....oni trnci i struja su iz mojih ruku otišli u njegove.....sve se slilo u njegove ruke....prekrasan osječaj......tako sam bila neko vrijeme (pojma nemam koliko je to sve trajalo) i kada je sve bilo gotovo, kada sam se smirila pustio mi je ruke i pitao jesam li dobro, rekla sam da jesam i opalila se smijat, dar Gospodinove radosti......pitao me da idem svjedočiti ali.....ne..... drugi put....kada budem imal aliječničku potvrdu..... tako da me najvjerovatnije u veljači očekujte za mikrofonom.....ha ako budem mogla.....a valjda hoću!!!!! onda sam se ustala....zagrlila tog čovijeka i zahvalila mu, on me Blagoslovio i pitao mogu li gore.... i tak se ja penjem i nemam pojma kuda trebam....oći pune suza, ovaj put radosnica...nemam naočale pa ni nevidim najbistrije.....okrečem se ko zujo i vidim.....a koga drugoga nego Marinu koja mi maše.... nasmijem se i krenem gore.... zagrlim Marinu i kažem joj što je bilo kao i svakoga tko mi je bio "usput" jer sam sjedila na kraju reda...sjednem i kažem seki na to će ona meni da je znala.... osjetila je...... i tak se ja smijem i plačem.... i tako su me leđa počela boljeti..... strašno onda mi je Mateja rekla da ih to sada Isus namješta..... i sve to završilo.....a mi naravno kao i uvijek ostajemo zadnji...dok ne odpjevaju sve pjesme...i zove Zarsi..... ništa ne čujem od pjesama i pokušavam mu objasniti gdje smo ali nas ne vidi a on je ispred oltara i tako Marina i ja siđemo dolje..... i upoznamo se..... jako mi je drago što smo su upoznali.... i mi pričamo i vidimo da se naši polako pakuju pa smo morali napustiti Zarsija i otići po stvari na tribinu.... izađemo.... odemo do busa.... ja sam morala po stvari koje su mi mama i seka donjele..... i naravno.....opraštamo se dugo... kada dolazi Zarsi... upoznao je skoro sve Agape.... na žalost tada nisam mogla posvetiti pažnju njemu jer sam se opraštala od svojih koji su išli kući a ja nazad za Opatiju..... oni ošli.... izgrlili smo se i izljubili (čak me Gabrijela došla zagrlit iako se inaće strašno ne voli grlit) i mi krenuli prema autobusnom kolodvoru...bus nam ide u 00:30....vrijeme na kolodvoru provedeno u čekanju busa je brzo prošlo jer smo se zapričali......a ja kada se ufuram u priču ne gasim se 
i tako mi sjeli u bus....a moja leđa..... ne mogu zaspati od bolova..... a od sreće ne mogu plakati..... i jedva nekako zaspim u jedinom položaju.....s glavom na koljenima..... i tako dođemo u Rijeku u 3:00 a meni prvi bus ide u 4:30 (mogla sam taxijem ali nema se para....to je skupo) i tako ja sjedim na torbi.....sa krunicom u rukama.....vrijeme do 4:30 je relativno brzo prošlo ali taj bus nije došao 
pa sam čekala sljedeći do 5:30....u 6:30 došla u stan..... putem od stanice do stana pokisla i jedva dovukla torbu uzbrdo..... nije mi bilo jasno čemu tolika torba za par stvari koje sam rekla seki da mi trebaju...kada sam otvorila imala sam što vidjeti....pola torbe su bili kolači 
(buhtlice, kiflice i pogačice s čvarcima ) oni su to meni ispekli da imam za jest...a i danas mi je imendan pa da se malo počastim!!!!! znači tako.....legla sam malo prije 7 a probudila se oko 11:30 tj, najstariji brat me probudio jer me zvao da mi čestita imendan.....
e da još nešto....danas se cijeli dan osječam kao da me netko masirao cijelu noć (zapravo i je) i kralježnica mi je topla......
eto nadam se da vam nije bilo predugačko a ako je samo ću vam reći da sam 2 puta tipkala 
zato što su nam kompovi na faksu tako namješteni da se logiraju nakon što 2sata rada i sve što si radio se izbriše.....a ja nisam obračala pažnju na provedeni vrijeme pa mi se sve obrisalo......i ja sam ponovo natipkala 
samo mogu napisati
SLAVA GOSPODINU NAŠEMU ISUSU KRISTU, KRALJU MILOSRĐA UVIJEK I DOVJEKA!!!!!!!!
svima koliko vas ima...... nadam se da ćemo se u veljači upoznati i s ostalima........
voli vas vaša ovčica Barbara!!!
Post je objavljen 04.12.2006. u 17:36 sati.