Ma divno se osjećam, savršeno... Ne znam koji mi je dio života trenutno bolji: onaj u kojem ću popadat obadva kolokvija i zaradit slom nerava ili onaj u kojem me bole žuljevi koje sam uzgojio silazeći sa Sljemena brzinom zvuka (pa vi zamislite kako se to odrazilo na moje predivno oblikovano tijelo). Tako, a još mi se, za ne falit, pišalo sve od Sljemena pa do Dubrave, kad sam too shy pa to ne mogu učinit u šumi gdje me gledaju kolege, profe, medvjedi, vrganji i ostala jestiva i polujestiva bića. U zadnje vrijeme često pišam ali vas to NE ZANIMA, jel tako, pa onda nećemo o tome ni govorit...
(i da zagorčam nekome život: golotinja, tramvaj, Črnomerec... : )
Gle opet je jedanes sati navečer a ja se tu kilavim pred monitorom i pokušavam ovim ćoravim očima shvatit koja sranja iskenjavam na jadnom blogu. Fakat ne vidim, mislim da mi je vista pošla u racku opet. Bit će malo čupavo kad budemo morali nešto čerečit na praktikumu, ako otkinem žabi spolovilo umjesto noge, MISLIM da će asistentica primjetit zajeb. A bolje i to nego da si otkinem prst. Ili njoj možda...
Dakle, što reći nego da sam krepan od faking Sljemena (kojeg bi ja sravnio sa zemljom pa ne bi bilo glupih planinarskih tura za nas invalide) i da jedva čekam kad ću u postelju. I nemam snage za piskarat morbidnoće a još me k tome i Cranberriesi deprimiraju izvan granica mogućeg, ne znam koliko depresije mogu više podnijet. Deprimiram se čim čujem neku polaganu pjesmu, mislim da me je Miško zarazio tim metalom, nakon toga i tehno je deprimirajući!! Kvragu, evo opet one pjesme, pa ne mogu više! Killing Me Softly. How convenient, idem se odma bacit kroz prozor, dok teta nije zapjevala...
Ovaj post je kratak s razlogom. Iza njega će slijedit drugi dio Medvednice koji je trenutno u postprodukciji i na reviziji, treba doradit perverzije. Smatrajte ovo intermezzom između dva čina bolesnoća kojima se inače hranite, ma nemam ja što govorit, znate vi sebe kakvi ste...
Idem spat i sanjat prijatelje u tramvajima i u nemoralnim situacijama koji uključuju bakice ali isključuju odjeću (oni koji znaju o čemu govorim znaju, vas ostale baš briga, bwhahah [ovo sam pokupio od Frau Helge:]). Vidimo se na šiljcima, laku noć...
Post je objavljen 07.12.2006. u 15:11 sati.