Najviše me strah truda.
Mislin da se nikad nisam baš potrudija,
priko 50%, nikad.
Strah me neuspjeha.
Zato, valjda, ne učim.
Ne bi moga podnit ništa osim petice.
A tako je i u ostatku života.
Nikad dati sve od sebe.
Često se dogodi da mi stvari dođu same,
opet bez mojeg truda.
Koristim minimum svojih mogućnosti.
I onda sam ponosan na sebe.
Zadovoljim se manjim dobitkom samo zato jer
me strah neuspjeha.
Kad bi da 100% sebe, sve šta bi napravija
bi bilo ja,
izloženo svakakvim sranjima, neprihvaćanjima,
kritikama, mišljenjima.
Zaboravljam da bi bi bilo i pozitivnih reakcija,
vjerojatno većina.
Očito nemam dovoljno samopouzdanja za trud,
a tako sam samopouzdan bez truda dok improviziram.
I zahvaljujući svojoj kukavnosti ne uzimam sve što mi pripada.
Mislim da se to osjeti.
Ta nedorečenost.
Post je objavljen 04.12.2006. u 12:18 sati.