Marketing
Hoće li roboti sanjati?
Sanjaju li androidi električne ovce”, pitao se Philip K. Dick u svojoj SF noveli o postapokaliptičnom svijetu, a superkompjutor HAL 9000 i njegova “sestra” SAL 9000 u ciklusu o odisejama Arthura C. Clarkea u nekoliko su navrata pitali svoga tvorca doktora Chandru hoće li sanjati nakon što ih privremeno isključe.
Androida za prijatelja!
Četvrta Robodexova izložba, koja je održana prije tri godine u Yokohami, bila je preokret u robotici jer je potvrdila novi trend – izradu čovjekolikih robota, androida. Prikazano ih je tada 80, a mi i dandanas pažljivo pratimo taj trend. Uglavnom su bili namijenjeni zabavi, ali su mogli obavljati i korisne kućanske poslove. Biznismeni su za njima jednostavno poludjeli te već neko vrijeme i u Hrvatskoj razmjerno jeftino možemo nabaviti usisavač trilobite, koji je dovoljno smjestiti u prostoriju, “objasniti” mu gdje se napaja strujom i mrski mu posao prepustiti do kraja njegova robotskog vijeka. Robotski psi i mačke, koji se manje izgledom, a više ponašanjem gotovo ne razlikuju od živih, sve se više traže kao igračke-kućni ljubimci, čime su i sve jeftiniji.
Najnoviji potrošački hit su, pak, robotski recepcionari androidi, koji prema izrazu lica gosta prikladno odgovaraju izrazom vlastita lica, o čemu smo već pisali. Roboti, očito, uče sve uspješnije kako da se ponašaju poput ljudi. Ne približavamo li se trenutku kad se više neće govoriti o imitaciji života te kad ćemo se početi pitati kako se androidi osjećaju?!
Slijedi li šoping?
Christopher R. Willis, autor bestselera “Poslovi 21. stoljeća”, predviđa da će u sljedećih 10 godina jedna od 10 američkih obitelji imati androida, a 10 godina poslije toga i više od polovice kućanstava imat će tu vrstu kućne posluge. Neki robotičari i futurolozi idu toliko daleko pa tvrde da će do 2040. svako kućanstvo razvijenoga svijeta imati barem jednoga. Možda i pretjeruju, ali tko je prije 10 godina mogao znati da ćemo danas svi imati prenosivi telefon?
Strojevi i život
Ovako optimistične prognoze u vezi s androidima postojale su i sredinom prošloga stoljeća. To do danas nije ostvareno jer su se strogo oponašali ljudski mehanizmi. Kognitivna psihologija i kibernetika pokazale su se previše kompleksnima za stupanj razvijenosti računalstva. Roboti su jedva stajali na nogama, bili su spori i ne previše bistri. Na prijelazu iz 80-ih i 90-ih prošlog stoljeća shvatilo se da je pametnije najprije oponašati životinje i kukce, pa je napredak ubrzan.
Upravo je o tome u listopadu u sklopu programa Njemačke jezične diplome prof. dr. Klaus Mainzer iz Augsburga održao niz predavanja na osječkom Sveučilištu, potom i u Zagrebu u XVIII. gimnaziji te u Institutu za filozofiju, što je bila prilika za razgovor.
Letjeti kao – avion
– Napredak najčešće uspijeva tek onda kada se, uz razumijevanje prirodnih zakona, pronalaze nova rješenja, drukčija od evolucije u prirodnom tijeku – kazao je ugledni njemački kozmolog i stručnjak za umjetnu inteligenciju. Primjer za to je, ističe, čovjekov san da leti. Oponašalo se mahanje krilima, što je bilo pogrešno, kaže, jer je valjalo otkriti načela aerodinamike i stvoriti krila zrakoplova. Analogno tome, u očovječenju robota i kompjutora primjenjuje se Turingov test. Ljudski motritelj istodobno računalom komunicira s jednim čovjekom i računalom. Ako ne opazi nikakvu razliku, računalo je položilo test, što su vrhunski šahisti već iskušali.
Svijet suosjećajnih
Hainzer robote budućnosti ne vidi kao nemaštovite i mrtve ljudske sluge. Pozivajući se na istraživanja i promišljanja poznata još od R. Descartesa, on dokazuje da je svaka stanica živog bića zapravo skup nanostrojeva. Nije više sporno da i živi organizam, tvrdi, u načelu djeluje kao složeni stroj. Ako živi “stroj” posjeduje duh, koji je moguće izračunati i izraziti algoritmom (programom), o čemu je prvi razmišljao Leibnitz, onda će biti moguće programirati i androide, čovjeku podudarne robote, iste onakve o kakvima su pisali Karel Čapek, Isaac Asimov i Philip K. Dick.
– Dosad napravljeni roboti opremljeni su samo shematiziranim emocionalnim reakcijama, koje su dovoljne da budu zabavni. Razumijevanje neuronske dinamike čovjeka naznačuje i samosvjesne robote sposobne da detektiraju osjećaje i na njih uvjerljivo odgovore. Kako bi se socijalizirali, danas ne možemo odrediti. Oni bi razvili vlastitu povijest, kulturu i moral – kaže Mainzer. Istraživanja na koja se poziva daju mu za pravo. Danas znamo u kojem je dijelu ljudskoga mozga smješten naš empatski potencijal, a znamo i to da naše “ja” nije ništa drugo nego sposobnost razgraničenja sebe od okoline.
Duša na struju
– Evolucija je proizvela živčane sustave i organizme sposobne za učenje i prilagodbu. Razumne organizme mogla je stvoriti i na druge načine, što je negdje u svemiru možda i učinila. Čovjek i životinja samo su primjeri inteligentnih sustava koji su se na Zemlji razvili pod više ili manje lokalnim uvjetima. Ograničiti inteligentne sustave samo na čovjeka, u Aristotelovo doba bio bi korak natrag, pogreška, kao kad bismo fizikalne zakone ograničili samo na Zemlju – zaključuje Mainzer.
Već su desetljećima računala sve brža i jača. Ne slijedi li trenutak u kojemu će računala prije sna trebati električne ovce i kibernetičke uspavanke? Nakon strojne inteligencije, hoće li se razviti kibernetička svijest ili čak – duša?
izvor: vecernji-list
Post je objavljen 04.12.2006. u 12:19 sati.