Everywhere he comes he hurts someone,he can turn smile into tears,laugh into cry,and left nothing behind...killing the hope just to make me hate him...WHY??
Ponekad se sjetim tvog dalekog osmjeha i beskrajnih poljubaca...tvojih dalekih očiju koje nisam mogla zaboraviti...ponekad pomislim na one noći kad sam živjela u tvojim snovima...a vjetar je raznosio slatke riječi i sjećanja...ponekad shvatim da je tvoja duša suton pred mojim svitanjem...i da će moje svjetlo uvijek biti tvoja tama...ponekad...
...in my head i keep on lookin' back,wondering what it was that made you change...
...I CAN'T LIVE WITH OR WITHOUT YOU...
Post je objavljen 04.12.2006. u 12:05 sati.