BOG JE PRESPAVAO SREBRENICU-1
...Koji je Vas najljepsi,a koji naruzniji dogadjaj u proteklih deset godina?
-Najteze sam dozivio masakr u Srebrenici ne shvacajuci dokle moze ici ljudska zloca.Jednako tesko sam,iako daleko od mjesta dogadjanja,dozivljavao ono sto se dogadjalo u Vukovaru.Ne samo zalost nad stradalnicima(oci su nam i duse bile jos nepomucene,slike s TV ekrana su lako u njih ulazile),strah je bio jos jaci osjecaj,slutio sam:pozar je poceo!Poslije sam cistio krv s ranjenika,pokapao ubijene,no tad sam vec bio"otvrdnio".Vukovar i Srebrenica,to dvoje,ostavili su najcrnje tragove u mom sjecanju.Tek su oni zacrnili moju,cesto idealiziranu,sliku o covjeku,a pitao sam se u tim trenucima,gdje je Bog,nije li zaspao?!Dozivljaj majki,njihova briga za djecu,ulaganje zadnjeg atoma snage,da ih izbave iz nevolje.To su prave velicine.Mnogo sam takvih slika dozivio i vidio i uvijek sam se radovao sto sam i sam mogao,na razlicite nacine,sudjelovati u toj gotovo zivotinjskoj borbi za zivot,upravo za zivot,znao sam,ako njega bude,bit ce i svega drugoga.Najradije sam njima pomagao.
Politika HDZ-a i Franje Tudjmana mrzovoljno je primala orijentaciju bosanskih franjevaca i bosanskih svecenika uopce u borbi za cjelovitu BiH kao svoj dom i zavicaj.Vi ste se vise puta i osobno suprotstavljali Tudjmanu?
-Od samih pocetaka.Kao covjek koji je dosta vremena zivio u okrilju demokracije u Njemackoj,bio sam naucio postovati volju gradjana,pa tako i volju Hrvata,da u svojoj drzavi imaju predsjednika imenom Franjo Tudjman.No,to me nije smetalo da od pocetka ustanem,da se borim protiv njegova mijesanja u nasu sudbinu,u sudbinu Hrvata u BiH.To je bio uzrok mnogih mojih nevolja i nevolja mnogih svecenika u BiH:nasi nas vjernici nisu razumjeli,posli su za laznim prorocima,a mi smo vidjeli da ih oni vode u propast.Tesko je bilo podnijeti tu nemoc.No,danas,kad su mnoge stvari jasnije,ima u nama nesto,sto se naziva"cista savjest",nastojali smo,mnogi ne samo da su govorili nego su vikali,a zao mi je onih koji nisu bili na nasoj strani:Ne bih zelio zaviriti im u dusu,samo bih volio da praznim,ali jos uvijek opasnim,pricama,ne opravdavaju svoje postupke...
...Zasto su bosanski franjevci,koji su uglavnom bili protiv politike HDZ-a,prvi zatrazili oprost od drugih naroda u ime svih onih zloca koja je ta politika prouzrocila?
-Nikoga nema a da se ne bi trebao kajati,pitanje je samo kada ce osjetiti potrebu da to ucini.Ovisi to i o tankocutnosti duse.No,da ne bude nejasnoca,mi ne zelimo da nas netko mjeri po nasem odnosu prema jednoj ili drugoj stranci.Ni njihovi programi ni motivi njihova djelovanja nisu nasi.Mi nastojimo,koliko nam je moguce,nasljedovati Isusa Krista,sv.Franju i prijasnje bosanske franjevce,koji su znali da su duzni jednako ljubiti svakoga covjeka i ako bi ga uvrijedili ili mu neku nepravdu ucinili,duzni su kajati se i moliti oprostenje.Duzni su kajati se ako su mu mogli uciniti nesto dobra,a nisu.Za zla djela onih koje je vodila HDZ ne smatramo se odgovornima,odgovornima se smatramo za svoja djela i donekle za djela onih,koji su nas naslijedili.
Simon Wiesenthal kaze:"Oprostiti,ali ne zaboraviti."Nisu li istu"formulu"ponavljali i velikosrpski politicari kad su posvecivali jame i stratista iz Drugog svjetskog rata,sto je bio samo uvod u novu klaonicu?Ima li oprosta bez zaborava?
-Ima li oprosta bez zaborava?!Sjecanje je tesko,mozda je i nemoguce izbrisati,uciniti da nestane.
Moguce je nesto drugo bez cega je oprost manjkav,moguce odluciti ne osvecivati se.Nije u pitanju proslost nego buducnost.U pitanju je voljni moment:Ne,necu zlo uzvracati zlom i kad se to odluci,kad se to javno kaze i kad se po tom postupa,mir postaje moguc.Tako je medju bracnim drugovima,medju ljudima inace,medju zavadjenim narodima,sve ostalo je pusta prica.Oprost nije osjecaj nego je odluka,cin svjesnih i zrelih ljudi,a oni i jesu u biti oni koji stvaraju mir.Bez njih nema pravog mira...
Post je objavljen 04.12.2006. u 10:10 sati.