Sjediš na plaži okupanoj suncem, osluškuješ šum valova i gledaš kamenčiće koje kortljaju valovi. Valovi života. Neke povuku i udalje ih od tebe, a neke ti približe...
I nešto ti privuče pažnju...
Nešto svjetlucavo...
Svjetlucavi kamenčić...
Pružiš ruku i uzmeš ga...
Pogledaš i pomisliš - Gle kako sjaji! Kao da je dijamant....
Hmmm... šta bi dijamant radio tu, među ostalim kamenjem....
Možda je stvarno dijamant.... - pomisliš i gledaš ga sa svih strana.
Ma daj... Nema šanse... Dijamant?! Među običnim kamenjem?! Teško...
I prisjetiš se svih onih svjetlucavih kamenčiće koje si ikad pronašao i pomisliš kako si dosad naivan bio. Naivan, jer si onako djetinje i iskreno vjerovao da su ti kamenčići zapravo dijamanti.... A bili su obična stakalca.... Stakalca na koja si se porezao....
Ma kakav dijamant?! Nisam ja te sreće.... - pomisliš....
I pustiš ga da ti isklizne iz ruku....
I sad nikad nećeš znati je li bio dijamant ili nije...
Post je objavljen 04.12.2006. u 08:01 sati.