Evo..sad sam sjedila na podu i crtala.S tušem.Kišu.
Razmišljala sam.........O nekim stvarima.........
Nije bitno o čemu.Bitno je da sam shvatila da ne znam nikog osim par ljudi koji su u potpunosti sretni.
Jedna od mojih najboljih prijateljica sva je tužna zadnjih dana.' Trebamo joj naći dečka'-rekli bi neki.Ali baš suprotno.Ona ima dečka.Ima sve što bi ju moglo činiti sretnom.Ali ju ne čini.Jučer je prespavala kod mene.U polupijanom stanju rekla je neke stvari...Ne znam dal ih se ona sjeća...Bili smo oko 7 u Zvuku.Ona je čekala njega.On nije došao.Čovjek nemre ne primjetiti da svaki njen treći pogled leti prema vratima.Jer njoj je stalo.Jako.
Druga prijateljica je jučer plakala,jer joj je dečko bio na Ribnjaku,a nisu se vidili.Isto ima dečka,s kojim se već više puta posvadila.Rekla mu je da ga voli.On joj je reko da je pijana.Ni ona nije sretna kao što je bila.Svaka dva dana pogledam joj ruke.Svaka dva dana ima nove tragove po njima.Tragove čega,to znate.
Treća šizi,jer se sve raspada.Prijateljstva idu u vjetar.Ništa više nije isto.
O drugima nemoram ni govoriti...
Zapravio,sagledavajući krupni plan,ja nemam ništa na što bih se mogla požalit.
U nekoliko osoba imam sve što mi treba.Oni mi život znače.I zato mi je teško kad vidim nekog od njih da je tako potišten,zbunjen,da se osjeća jadno...
Volim dane,kad cure dođu do mene,pa imamo babinjak,tračamo,brbljamo,žderemo pizzu i kokice,pijemo sok od višnje,gledamo dvd-e.Volim takve dane...
Ali ni ti dani više nisu isti.Svaki put nas nešto omete.Svaki put se nešto neočekivano dogodi.Svaki put doživiš neko razočaranje.
Ali ja nevolim bit ovakva.Ne volim biti tužna.Hej,pa ja sam optimist.Ja razmišljam pozitivno.Je kurca.Mogu se uvjeravat kolko god oću al više nije isto kao što je bilo.
Jednostavno želim opet stajat na kiši s Lanom i pjevat,želim sjedit u Zvuku sa Sonjom,želim kasnit s Luciom na njemački,želim ić s Josipom na utakmicu,želim s Hanom sjedit u Wellerovom,želim s Nelom ić na Zrinjevac,želim s Čulicom ić u Műller,želim s Martom tražit CD-e od Doorsa,želim s Mirtom ić u Ravnice,želim s Doris sjedit na klupici u Trpimirovoj,želim sa svim onim dragim,simpatičnim ljudima sjedit na Ribnjaku i smijat se,biti sretna.Ne svađat se,prepucavat,šutit....
Želim da bude kao što je bilo prije NJE.Prije sveg onog što je ONA donijela sa sobom.Prije toga da svaki dan svi pizde kad JU vide.Prije toga da smo dopustili da ONA zagorča naše dane.Da ONA zagorča našu sreću.Da ONA svojim lažima i tračevima uništi naše prijateljstvo.Ne smijemo dopustiti.Nitko poput NJE nemože uništiti trud ovih 8 godina.Ne smijemo dopustiti.ONA nije vrijedna našeg truda.ONA nije vrijedna naših pogleda.ONA nije vrijedna našeg prijateljstva.ONA nije vrijedna NAS.
Post je objavljen 03.12.2006. u 22:23 sati.