Marketing
Elvira me potakla da napisem ovaj post :D
Elvira... kolegica s faxa... super cura, ispravna i zanimljiva...
Nesto smo chattali pa sam izvuko ovu neku poeziju iz nje 
Elvirina bolesna poezija:
Više nemam iluzija, ne živim više ni u stvarnosti.
Osjećam se koda sam u nekom kvantnom prostoru
gdje lebde slike prošlosti i budućnosti ispunjene
neiscrpljujučom energijom boli.U prostoru bez kisika,
pod pritiskom plinova koji tlače moj racio. Gubim se
u realnosti svakodnevnih težnji, u brzini svjetlosnih
godina, u vrtlogu kazaljki vremena uz povremena
životna trenja. Glupo je tražiti rješenja u kutiji zagonetki
zaključanoj još uvijek nerazbijenom šifrom upitnika.
Postajem slijepa za sve valne duljine intuicije. Ledim
se bez mogućnosti prelaska u bilo kakvo drugo
opuštajuće stanje. Šetam cestom bez kraja i putokaza
gubeći se na uzlaznim i silaznim stepenicama, klimavim
mostovima i valnim vihorima. Kada će doći vlak na moju
stanicu da ubijem vlakovođu, odvezem se do rive, uđem
u brod i ubijem kapetana. Sve mornare pobacam morskim
psima i preuzmem kormilo.Pa do prve obale dok ne otmem
avion i ne začujem pjesmu: „avionu slomit ću ti krila, da
ne letiš…“ tko zna gdje bih ja sad bila…
Evo i slikica elvire i mene... jednog pianog četvrtka 
Post je objavljen 03.12.2006. u 22:35 sati.