evo neznam što da pišem
dosta mi je više postova o svakodnevnom životu,to mi je stvarno glupo
pa ću od sada počet pisati malo drugačije
u petak smo imali zadaćnicu i jedna od tema je bila je"bila sam neprevedna"
i mislim da ja imam otome dosta reći,nemislim ono da sam nešto napravila pa sam sad nekog
drugog okrivila ili nešto tako
nego to što sam nepravedna prema sebi bliskim osobama
jednostavno iman nekakav plašt između nas jer ja nikom ne otkrivam 100% sebe
uvik nešto zatajim ,jednostavno nisam iskrena nije da lažem ili nešto nego se bojim
drugima otkriti sve o sebi,strah me je ako se s nekim previše zbližim da ako me on izda
da ću biti povrjeđena i izdana a tog me je najviše strah
jer u mom životu ima malo ljudi kojima ja stvarno vjerujem i kojima bi sve rekla
priznala sve svoje strahove i misli
jednostavno me je strah,jer svaki put kad se s nekim bližim previše odma se udaljim
od njega i jednostavno zahladim odnose
zbog toga mi je ža zato što me nije niko baš izda i povridija
i tako i ima još puno toga što bi rekla ali sada neću
ajde iden sad
evo vam isjećak iz filma zauvijek mom srcu
film je srvarno super i na njega sam plakala
i ova je pisma super
uživajte
Post je objavljen 03.12.2006. u 22:09 sati.