On me nježno poljubio. Gledala sam nebo;a onda sam vidjela samo crvena blještava svijetla pod svojim kapcima.Prolazili su beskrajni trenuci ispunjeni vrućinom,omaglicom,okusom prvih poljubaca,uzdisajima..............Nebo je bilo osuto zvijezdama ...nadala sam se da će početi padati i brazdati nebom svojim padom...vrućina je bila nesnosna
Gledala sam to napeto lice,tamne oči.On me volio,to je stvaralo nekakav čudan osjećaj u meni.Promatrala sam mu usta,puna,tako blizu...Primaknuo je malo svoje lice tako da su nam se usne,dotaknuvši se,prepoznale.Sjedila sam,otvorenih očiju,usana nepomično priljubljenih uz njegove,tople,čvrste;usne su mu lagano zadrhtale,a onda su mu se otvorile,poljubac je najprije zatreperio,zatim je postao snažan,spretan,i suviše spretan..
Sjećam se još okusa njegovih zadihanih,bezuspješnih poljubaca,lupanja njegova srca uz moje,što se stapalo s razlijevanjem valova na pijesku...Jedan,dva,tri,četiri udaraca srca i tiho brujanje na pijesku,jedan,dva,tri,jedan..on je hvatao dah,poljubac mu je posatjao odlučniji,duži,više nisam čula huku mora,već u ušima brze korake koje je slijedila moja vlastita krv......Tako je bilo lako prepustiti se nagonim,a zatim pokajati
Kolebam se da ovaj nepoznati osjećaj čija me čama i slatkoća salijeću,nazovem ozbiljnim imenom
tuge.To je tako potpun,tako sebičan osjećaj da ga se gotovo stidim,dok mi je tuga uvijek izgledala vrijednom štovanja...
Post je objavljen 03.12.2006. u 21:18 sati.