Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Hoće li EU od Sanadera tražiti procesuiranje komunističkih zločina?


Da su kojim slučajem Nijemci imali oružani antifašistički pokret i da mu je na čelu bio drug Tito, veliko je pitanje bi li svijet danas čitao autobigrafiju Güntera Grassa, odnosno bi li itko znao da je Grass uopće postojao.

Da je Tito došao na čelo Njemačke nakon 2. svjetskog rata, moguće da ujedinjene Europe ne bi bilo, a zacijelo, nikada ne bi bila donešena Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina.

Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Rezolucija 1481 (2006), gospic.hbk.hr, 10. veljača 2006.


Tko je danas od nasljednika KPH/SKH, po liniji vodstva (Račan, SDP) ili liniji članstva (HDZ, Sanader), osudio komunističke zločine bez ikakvih nejasnoća?

Ne nitko od nasljednika Josipa Broza Tita u Hrvatskoj nije bez nejasnoća osudio Titove zločine.

Kriva je tome i Katolička crkva koja se do nedavno protivila poslati na ustaško gubilište požeškg biskupa Antuna Škvorčevića. Zločin je zločin, čestočujna je fraza. Crkva je do nedavno komunističke zločine jasno osuđivala, a bilo je crkvenih uglednika koji su ustaške zločine relativizirali. Kao utjecajna moralna adresa, stavljajući manji zločin na mjesto većeg, Crkva je davala alibi svima onima koji se i danas protive osudi i procesuiranju ratnih zločina u Hrvatskoj.

Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću ne žuri se procesuirati Milivoja Ašnera, osumnjičenog za ratne zločine nad Srbima, Židovima i Hrvatima koji se nisu slagali sa ustašama.
Da nije bilo jeruzalemskog Centra Simona Wiesenthala vrlo vjerojatno Ašnera nitko ne bi prozivao, a kamoli tražio njegovo izručenje od Austrije da bi mi se sudilo u Hrvatskoj za ratne zločine.

Da nije bilo pritisaka židovskih organizacija, prvo na Argentinu, pa onda na Hrvatsku, nikad Tuđman ne bio dopustio da se u Hrvatskoj sudi jednom od jasenovačkih šefova Dinku Šakiću.

Da nije bilo ICTY-a ne bi se sudilo ni Tihomiru Oreškoviću, Mirku Norcu... Ne bi se vodile istrage protiv Branimira Glavaša.

Svaki zločin treba osuditi, a ratne zločine, ako ima živih sudionika i procesuirati. Teško da bi se ikome u Tuđmanovoj Hrvatskoj sudilo za ratne zločine ustaša, ili onih koji su u Domovinskom ratu okrvavili ruke nad civilima i ratnim zarobljenicima, da nije bilo pritisaka iz svijeta.


Vjerojatno zbog izostanka tog pritiska u Hrvatskoj nikome se nije sudilo za komunističke zločine. Državno odvjetništvo nije izvijestilo ni o jednom sumnjivcu.

Početkom rujna o.g. Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma iz Zagreba zatražio je od Ive Sanadera i Ivice Kirina uhićenje Milke Planinc zbog osnovane sumnje da je politički komesar XI dalmatinske brigade Jugoslavenske armije PLANINC MILKA sudjelovala u svibnju 1945. u RATNOM ZLOČINU i ZLOČINU GENOCIDA nad 30 tisuća hrvatskih (i slovenskih) ratnih zarobljenika u Kočevskom rogu kraj Ljubljane, u današnjoj Republici Sloveniji, a tadašnjoj Titovoj Jugoslaviji.

U Centru su to i obrazložili citirajući Simu Dubajića:

Zapovijedao sam u Kočevskom rogu /mjesto likvidacija/. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim jer sam shvatio da je savjest jača od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. došao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustaša, /njemačkog generala/ von Löhra, i zaplijeni zlata. Prije toga sam 13. svibnja dobio od Tita depešu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu. Imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita! Samo je on mogao opozvati svoju raniju depešu. Bio sam šef i kontrolirao da se to izvrši do kraja. Taj masakr je izvršila XI dalmatinska brigada u kojoj je /politički/ komesar bila Milka Planinc.

Hrvatsko pravo, Zagreb, 8. rujna 2006.


O ovome nije izvijestio nitko iz mainstream medija.

Centar je raspolagao informacijom koju je objavio 45 lines da je otac premijera Sanadera, Ante bio jedan od rijetkih zarobljenih ustaša koji su preživjeli pogubljenje u Kočevskom rogu:

Međutim, dug je i obveza sadašnjeg predsjednika vlade RH Ive Sanadera, ne smo zbog hrvatskog Ustava, međunarodnih obveza koje proizlaze iz odluka Vijeća Europe i Europske narodne stranke, već i zbog toga što je on danas živ zahvaljujući čudu da je u logoru Šentvid kod Ljubljane bio zatočen i njegov rođeni otac ANTE SANADER, koji je pokolj na Kočevskom rogu čudom izbjegao sa još dvojicom iz njegove općine, koje jedine nisu ukrcali u željezničke vagone, u koje su potrpali sve zarobljenike i otpremili ih na klaonicu Kočevskog roga. Inače, iz sela Dugobabe odakle su Sanaderovi, ubijeno je ili poginulo od komunista više od 10 posto stanovništva, a među njima šestorica prezimena Sanader, desetorica prezimena Kulić, sedmorica prezimena Pisac i devetorica prezimena Vučica.

Kaznena prijava je podnesena, policija čini koliko joj dopuste a Mladen Bajić neće maknuti malim prstom dok mu za to ne da mig Ivo Sanader. Dakle, jasno je tko je slijedeći na potezu, jer krv nedužnih vapi iz grobova!


Hrvatsko pravo, 30. studenoga 2006.


Tek sada mislim da od procesuiranja odgovornih za komunističke zločine u Kočevskom rogu, u Hrvatskoj, neće biti ništa. Svaka inicijativa koja bude išla u smjeru zalaganja za procesuiranje tog zločina, u bude li ju se ikako moglo povezati sa Sanaderom, tumačiti će se kao uplitanje politike u pravosuđe i osobna osveta premijera.

Pored toga, ako je istina što tvrdi Ljubo Ćesić Rojs da je Ivu Sanadera u HDZ ugurao Josip Manolić, čudi me uopće da je itko sklon povjerovati da je Sanaderu na pameti procesuiranje komunističkih zločina.

E sad, ako iz EU od Sanadera bude traženo da se ti zločini procesuiraju, to je već drugi par postola.
Općenita, rezolucija s početka teksta, nije nešto osobito čega bi se Sanader plašio.



Post je objavljen 03.12.2006. u 22:04 sati.