Idila cvijeća i visoki odar…bla bla bla…Dosta poeme,
Jer je 2.h povezan zajebancijom.
Mi smo tražili savršen svijet
a dobili težak život rokera.
Djeca Černobila, djeca popova,
djeca miješanih religija i uvjerenja.
Glasanje životinja u mračnim kutevima razreda,
šminka i ljepota opsjeda naše frendove.
Dobre duše…ah…alkohol i duhan
nadziru naš životni stil…
Koncerti i zabave…snivamo
kao da živimo posljednji dan.
2. h i idila cvijeća..hmm
Dok se rastanemo bit će plača neprestanoga,
ne oklijevajte prijatelji
srest ćemo se već…
By: Anamarija iliti Mansonica
Neke stihove možda ne kužite ali evo par objašnjenja.
*djeca Černobila i popova…to su one pobožne cure koje od milja zovemo časnice, i njima je ispod časti da progovore riječ sa ostatkom razreda…cure koje ne vole frentati i plačeju se ak dobe ocjenu manju od četvorke.
*glasanje životinja u mračnim kutevima razreda…ovo se većinom odnosi na Pavlu, Keku, Ivu i Benkicu dok na Zwerkinom satu ispuštaju neke neidentificirane zvukove da ju iznerviraju. Zadnje vreme puno laju. Vau vau. A tu se često priključuje i Zvonkec koji sa svojim Gornjevoćanskim naglaskom nekaj stalno ispituje profesore pa ga niko ne kuži.
*šminka i ljepota opsjeda naše frendove…no, šminkamo se na satovima, a kaj da drugo velim… «Cica, posudi mi maskaru!!!»
*2. h i idila cvijeća…ovu ni ja ne kužim.
Ah, tek tolko…book
Post je objavljen 03.12.2006. u 21:41 sati.