Kao što čujete na sve vaše uši, pediculis i one uške za slušanje, u pozadini se čuje glazba na koju ja trenutno otkidam kosti, krenuvši od gležnja pa sve do očnih jabučica.
Glas Janite Haan tjera me na samoozljeđivanje jer to kako ona pjeva, to nije tek puka, dosadna, đana psihodelija, to je tupim dijelom sjekire bjesomučno trganje onih spona koje nas sprečavaju da pokažemo emocije. Slušat ću ovo dok mi se ne zgadi. Možda već sad to osjećam. Ma nek ide u kurac i Babe Ruth i Janite. Tko ju jebe. Blesača.
A jučer…
Dođem ja tako doma pogledati korijenje, nađem se s prijateljem, izmijenimo neka životna i politička stajališta, popijemo pokoju, raziđemo se, odem kući počnem gledati tekmu i zaspem.
I had a dream.
Nema veze što sam sanjao. A bilo je gadno. Kako i ne bi kad sam prije no što sam ispustio pola metra ptijalina s kojim se mačka igrala, pojeo dupkom puna tri tanjura dobrog vojničkog graha (evo i sada pečem janje na metanu).
Nakon noćne more, a bilo je to u 23 i nešto sitno, probudim se sav u znoju i odlučim posjetiti lokalni noćni klub u kojem se pušta glazba i valjda pije. Nemojte me doslovno uzimati za ženu.
Uđem ja tako u tu maglu svud oko nas, dimnu maglu koja se spustila na špicpapčine droljica kojih ovaj put nije bilo u velikom broju, pa sam si u adamovu jabučicu rekao: «Napokon će mi prepucij prespavati izlazak», i uletim direkt za pojilo stoke i naručim neki hrvatski hmeljski bućkuriš i vidim, češka me iza hipotalamusa, svrbi me podno sjedišta Društva lipida za zakrečenje arterija, nešto, oca ti s guza uzmem, vidim, konjevi do konjova, kenjovi do konja, sami muški tupoglavci.
Koji ku'ac.
A onda me konobar opizdi čepom vatrogasne cisterne po glavi, kaže sorij, striptiz je brale, ma idi u pičku materinu, što ja sad to pričam vama.
Striptiz. Kao što bi onaj iritantni puh, ona blasfemija radijskih spikera sa stojedinice rekao «Deca draga», ja sam prvi puta u životu vidio dvije gole pičke uživo kako se svlače.
Dvije plave pičke od kojih je jedna imala lijevu sisu dvojku, a desnu 2 i po, a druga desnu 3,17 pa joj nisu mogli spočitati da joj je prašukunbaba bila Rudolfova muza, a lijevu višekratnik jednog broja kojem je potencija e, dvije nazovi lezbače u strastvenoj simulaciji bezkurcnog coitusa (prisutan pleonazam ili neonacizam, boli me pišo) poput ringišpila kojem je motor skinut s mješalice za beton kojom je sazidano pola Hooverove brane, vrte se oko sjajne cijevi zbog koje sada neki jadni zidar liječi rane jer su mu sabotirali skelu.
Ta se đavolska makljaža odigravala na podiju površine kvadratnog metra, površine o kojoj ja mogu sanjati ukoliko svojom ušteđevinom hoću kupiti stan u Zagrebu, a oko nje sjatilo se petnaestak napaljenih frajera i svi do jednog visoko drže mobitele u zraku i snimaju ove dvije grješnice. Da nisam vidio pičke, pomislio bih da netko iz kuće BB ima novinsku konferenciju.
Jedvice se proguram u pozadinu ovog sjemena drekadencije i postane mi vruče. Ne zbog obnaženih pohotnica (kobile jedne, tu ste se došle timariti!) nego zbog globalnih klimatskih promjena, da vam jebem sporazum u Kyotu.
Svučem jaknu i da ću je okačiti o… o jebem ti skijanje i podrezani kombinezon, gdje da okačim jaknu…sebi o kurac?
Zauzmem pozu onog isklesanog junaka što rukom podupire teško kameno čelo i mozgam.
Heureka. Zasvijetli mi žarulja iznad glave i oprži tri kile prhuta.
Silom i snagom jednog Atlasa koji se švercao pa je umjesto Zemlje ponad glave držao atmosferu, raskrčim put do striptizeta i na iznenađenje sviju, njih 0,018 pametnih, a 14,984 manje pametnih, objesim jaknu o ukrućenu bradavicu one striptizete za koju su svi komentirali da ima tako malu pičku da bi mnogi slučajni prolaznik koji je pičku vidio samo u krave s omotnice Milka čokolade, pomislio kako žena ima tri nosnice – dvije u surli, a treću između bedara.
Glazba je stala, ljudi su se ukočili, lastavice su se skamenile i cijelo jato stropoštalo se u Sredozemno more, a ja sam slegao ramenima i rekao: «Jebiga, sori».
Eeee, Janita, Janita, da «t» zamijeniš sa «c», bila bi snježna kraljica.
Post je objavljen 03.12.2006. u 19:34 sati.