Možda nisam fer, ali danas sam skroz popizdila.
Inače, Deba i ja živimo s njegovim starcima. Ono, ja se uvalila u kuću nakon 3,5 godine veze i sad sam ovdje već 2,5 godine. S nama živi i baka, a sve u trosobnoj kući. Inače sam dosta temperamentna, ne dopuštam si da me se zajebava, smetaju me neke sitnice, ali oni mi karakterno odgovaraju pa se svi skupa manje više slažemo. Naravno, najbolje je kada sam sama s Debom. Nikada se ne svađamo ni ne prepiremo, ako mi netko ide na živce, maknem se i to je to.
Ali, nedjeljni ručak je totalno druga priča.
Tu znam popizdit...
Danas sam radila do pola 3, došla kući željna nedjelje i odmora, toplog ručka i razgovora s Debom, a kad ono. Uglavnom, nedjeljom na ručak dođe druga baka pa kada oni odručaju, stolu pristupamo Deba i ja što ne bi bilo bed da se oni maknu od stola. Ali, druga baka uvijek kuka kako joj je u dnevnoj prenisko pa nas za vrijeme cijelog ručka udavi svojim lovačkim pričama koje sam čula već 500 puta. Deba i ja uopće ne možemo pričati, a hranu nabacamo u sebe kao da jedmo slamu. U tim mi se trenucima sve gadi. Uz to ona i stara cijelo vrijeme puše što me strašno smeta jer sam već dugo godina nepušač i ide mi na živce kad netko puši dok jedem.
E sad, i stara je danas radila do 2, stari je skuhao ručak, a baka (koja je s nama) nije radila ništa iako je imala silnu želju. Stari je ispekao i kolač. Poslije ručka sam se prihvatila suđa da bi stara rekla, ja ću suđe. Mo'š mislit. Onda je rekla kako će ona oprati štednjak kojeg je stari totalno zasr'o, ja sam rekla ne treba, a onda je jedva dočekala. Ja nju ne bi ništa ni pitala nego bi joj pomogla. Osim toga, za to vrijeme nij e ništa drugo radila nego sjedila pokraj mene i dimila. Tako da sam oprala hrpu suđa uz tepsiju od kolača, pobrisala štednjak i totalno zamračila.
Debi sam rekla da ako u ovo vrijeme iduće godine ne budemo imali svoju kuhinju, da neću biti ni u ovoj. Planiramo graditi potkrovlje i zaista jedva čekam da se maknem od svega. Uvijek se uvale u kuhinju dok jedemo, ne možemo ništa sami napraviti da nam nisu za vratom, stalno nas dave kojekakvim pitanjima i svojom prisutnošću.
Mislim, predivni su kakvih ima i stvarno ih volim, ali u takvim situacijama ne podnosim tetu koja me odgojila i ovo mi zaista smeta.
Stvarno ne mogu vjerovati da ne kuže koliko nas nekada znaju udaviti.
Istina, kada budem sve sama morala raditi, peglati, prati, kuhati bit će mi teško, ali znat ću da radim za sebe i neće mi biti bed.
Eto, morala sam olakšati dušu.
Post je objavljen 03.12.2006. u 17:37 sati.