Čitam tako post blogera russo na pollitica.com (NATO smo navikli) o ulasku Hrvatske u NATO i jednostavno ne mogah više izdržati.
Preporučam čitanje posta, a za lijene, evo nekoliko citata:
„najveći ratni zločinac kojeg je svijet vidio u posljednje vrijeme George W. Bush“
„Država koja izaziva ratove diljem svijeta kad god joj se to prohtije“
„država u kojoj je mučenje dozvoljeni element ispitivanja“
„država koja sve više nalikuje nacističkoj Njemačkoj“
„neopravdano naprave invaziju na neku zemlju“
„Nude nam da kupujemo po skupoj cijeni njihovo škart oružje, dok nam ujedno brane da proizvodimo svoje ili kupujemo od domaćih tvrtki čiju kvalitetu je prepoznao čak i FBI.“
„Nude nam dolazak svojih vojnika u Hrvatsku, svoje baze na našem teritoriju, da tuđa čizma ponovo korača po hrvatskoj zemlji iako se ginulo baš iz tog razloga da konačno budemo slobodni“
„Ponovo će nam dolaziti američke XY flote iz rata i opuštat se u našim lukama, premlaćivati lokalno stanovništvo i silovat žene i djevojke“
„I koji je smisao tolikog bacanja novca, ..., za ulazak u jednu organizaciju čiji je smisao postojanja prestao postojati“
Ajme meni koliko demagogije i budalaština na jednom mjestu !!!
I to Hrvati sve gutaju ko najnoviji roman Lane Pavić :-))))
Ima li to kakve veze s NATO-m ? Malo i ništa jer je većina toga anti-američko jamranje koje je tako prisutno u hrvatskom, i ne samo hrvatskom, društvu.
Kako li je Amerika spala na tako niske grane ?! Kako objasniti taj posvemašnji prezir prema Americi kao državi, Americi kao naciji, i općenito prema Americi kao pojmu ?
Odakle ta dihotomija gdje se društva većina evropskih država sve više i više amerikaniziraju (fast food, multipleksi, rast predgrađa, shopping-malls, ... – uz „časni“ izuzetak religioznosti u društvu gdje Evropa, fala Bogu :-), ide u suprotnom smjeru) a istovremeno sve više i više mrze svoje „uzore“.
Mislim da je primarni razlog geopolitički i da je to lijepo objasnio moj kum Jure:“A jebi ga, niko ne voli najjačeg“. Dok je postojao SSSR kao protuteža Americi, bilo je po principu „mi“ protiv „njih“. Kad se SSSR raspao i hladni rat završio, nastupilo je produktivno razdoblje Pax Americana (1990-2000) kad se svijet posvetio „pravom“ poslu – postizanju ekonomskog napretka pod hegemonijom Sjedinjenih Američkih Država.
Ali, pojavila se nova prijetnja – islamski fundamentalizam – koja je svojim (logičnim) odabirom mete posve poremetila post-hladnoratovske kalkulacije.
Prvo je pitanje - odakle i zašto ?
Danas islamski svijet ima mnogo primjedbi na Ameriku (i Zapad općenito), ali mnogi se ne sjećaju zašto je Osama bin Laden krenuo u džihad protiv SAD-a. A postoji singularni razlog koji je sam Bin Laden naveo - postojanje nevjerničkih vojnika u islamskoj svetoj zemlji (Saudijskoj Arabiji – Mecca and all that jazz ...). A zašto su Ameri uopće bili tamo ? A zato što su došli braniti Kuvajt i Saudijsku Arabiju od Saddama Huseina (ovdje vidim posebnu povijesnu ironiju kad danas Saddam na suđenju viče „Bog je velik“, „Živio Alah“, a njegova BAATH partija s kojom je nekoliko desetljeća vladao Irakom je bila strogo sekularistički orijentirana, kao i cijela njegova vladavina :-).
Je, je, viču sad svi, oni tamo brane američke naftne interese !!! Jebe se njima živo za sve drugo !!!
A što bi se desilo da se američki vojnici od tamo pokupe ? Pa, prilično je sigurno da bi saudijski kraljevi i prinčevi koji su u stvari tamo diktatori (mislim da je precizan termin – apsolutistička monarhija) vrlo brzo našli drugog „pokrovitelja“ (Kina, Rusija, ...). A u nevjerojatnom slučaju da se takav pokrovitelj ne nađe, taj režim bi kroz nekoliko godina pod pritiskom socijalnog nemira otprhnuo ko listić na vjetru. Puf. I ode 10 milijuna barela nafte dnevno s tržišta (barem privremeno), i cijena barela skače na 200 dolara po barelu, a benzin na 25 kuna po litri.
Asti sto !!! Zeleni bi bili presretni :-))). Mi ostali možda baš i ne.
Ali, mislim da je taj „originalni“ grudge protiv Zapada djelovao samo kao katalizator za općeniti „ustanak“ islamskog svijeta protiv zapadnjačkih vrijednosti. Jebi ga, bojim se da je Samuel Huntington („Clash of Civilizations“) na kraju ipak bio u pravu :-(.
A meta se nametanula sama od sebe. I odjedanput imaš hegemona koji je ranjen. Ni blizu smrtno, ali svejedno ranjen. I svijet se promijenio.
Reakcija je bila oštra i talibanski režim je otpravljen u povijest (nažalost, možda samo privremeno). Ali, niti Osama Bin Laden, niti, što je važnije, radikalni islamski pokret, nisu nestali sa scene. A dilema za hegemona je i dalje bila tu. Što s nezadovoljstvom islamskog svijeta koje rezultira terorizmom kao sredstvom borbe ? Bujajuća, mlada i nezaposlena populacija s jedne strane i posvemašnje kruti lokalni okvir (diktature i monarhije) s druge prirodno usmjeravaju strasti na „globalne“ probleme, poglavito Palestinu kao jedan od fundamentalnih uzroka sukoba Islam-Zapad.
I onda su se pojavili neokonzervativci s rješenjem „demokratizacije Bliskog istoka“. Treba samo uvesti demokraciju u ta društva i svi problemi će se riješiti sami od sebe. Koliko god to lijepo zvučalo (a Zvone Radikalni je neko vrijeme, onako „idealistički“ davao određene šanse za uspjeh toj opciji) izgleda da to ipak neće ići.
Amerikanci su se preračunali u Iraku i za to će platiti gadnu cijenu. A što će biti dalje – vidjeti ćemo ...
A što je s antiameričkim jamranjem ? Pa, Zvone Radikalni se tješi da ne može bit gore :-)
Post je objavljen 03.12.2006. u 17:13 sati.