Pregled posta

Ne živi čovjek samo od kruha

Prateći kronologiju, u Pitomači se sasvim neočekivano, spontano, gotovo preko noći, anonimno pojavio sredinom prošlog stoljeća, konkretnije 1957. godine - amaterski film. Nastao je iz učeničke Fotosekcije, koju je vodio Mirko Lauš. Bilo je to 1956. godine, za direktora Osnovne škole Petar Preradović u Pitomači, Ivana Andrašija, a prvu kino aparaturu i filmske vrpce nabavila je škola. Prva kamera, Siemens 16 mm, 1957., je doduše bila vlasništvo Općinskog sindikalnog Vijeća, tadašnje pitomačke Općine, ali je odmah bila predana u ruke školske djece iz Fotosekcije, koja je te 1957. godine, za vrijema predsjednika Općine, Đure Kirina, snimila prvi 16 mm dokumentarni film o Pitomači. Za razvijanje tog 15 m dugog filma, posudu za tekućinu potrebnu za razvijanje filma u laboratoriju filmske sekcije izradio je limarski majstor Franjo Fišer. Okvir od drveta izradili su sami učenici. Bili su to pravi podvizi, muke i improvizacije, ali na kraju film je ispao gledljiv. Projekcija tog prvog filma bila je u staroj školskoj zgradi, današnjoj Srednjoj školi, uz prisutstvo predsjednika općine, direktora škole i druge uzvanike. Te davne 1957. i 1958. godine snimljeno je čak 9 kratkih filmskih zapisa, uz financijsku pomoć općinskog vijeća, koje je financiralo nabavu filmskih traka. U 1959. godini mijenjali su ime u FOTO KINO KLUB PITOMAČA, formiran od generacije djece, polaznika škole u 1959 i 1960. godini, koja su živo zainteresirana za fotografiju i film. Klub je 1959. godine registriran u Foto Kino Savezu Hrvatske u Zagrebu, sa 35 članova i predsjednikom Mirkom Laušom, tajnikom Matom Bajsarom i blagajnikom Josipom Lebincem. Većina članstva opredjelila se za fotografiju, a u snimanju, prvi su bili Mirko Lauš, Marijan Bradaš i Tomo Baunkiher, te članovi fotosekcije Zvonko Filipović, Milan Došlin, Nada Čerepinko i Biserka Kolarić. Prvi uspješan film, i to u boji, 20 m dug, bio je Cvjetni korzo u Pitomači 1959. godine. U cijelosti otkupilo ga je Općinsko Prosvjetno Vijeće za tadašnjih 57.000 dinara. Pitomačka djeca, zajedno sa svojim nastavnikom upoznavala su zakonitosti filmskog izraza. Pravi bum dogodio se 1960 godine. U Školskim novinama u Zagrebu pisalo je: "Djeca u Pitomači stvaraju film". Raspoređena u tri grupe: scensko-režijsku, laboratorijsko tehničku i snimateljsku, u kojoj je član bio i Radovan Lauš poznati snimatelj HTV-a, njegova sestra Snježana, dakle cijela obitelj Lauš. Mama Zlata ih je otpremala i čekala sa posla i putovanja. Svi zajedno, vrlo uporno i ozbiljno stvaraju filmove. Te davne 1961. godine, školska filmska grupa iz Pitomače došla je u Zagreb na 1. dječju filmsku smotru i doživjela svoju prvu javnu afirmaciju. Proslavljeno ime KINO KLUB SLAVICA dobiva 1963. godine, nakon osvajanja GRAND PRIX-a tj pehara Slavica za film "Mlin" u Beogradu 1963. godine. Pomagali su mnogi anonimni i poznati, koje je teško pobrojiti. U Pitomači, često su bili; Vera Robić, Stjepko Težak, Dragutin Vunak, Dušan Vukotić, Dragutin Tadijanović i mnogi drugi. Radilo se puno i sa srcem, a rezultati su se nizali. U Kino Klubu Slavica Pitomača snimljeno je od 1957. do 1989. godine nekoliko stotina filmova svih žanrova. Sudjelovali su na preko 50 službenih revija u zemlji i šest međunarodnih natjecanja UNESCO-a pod nazivom Deseta muza u Veneciji, Milanu, Parizu i Helsinkiju. Čak 130 pitomačkih filmova nagrađeno je na natjecanjima prvom i drugom nagradom. U veoma jakoj svjetskoj konkurenciji u Veneciji 1963. dobili su dvije srebrne i 1964. zlatnu medalju. U Milanu 1965. brončanu, a 1966. i 1972. ukupno tri srebrne. U Parizu 1967. osvajaju dvije zlatne medalje. U Helsinkiju 1973. osvojili su dvije srebrne madalje. Ukupno osvojili su preko 300 različitih nagrada i priznanja, festivalskih i društvenih, a voditelj Mirko Lauš također je primio niz priznanja i nagrada, ukljućujući i nagradu za životno djelo, a njegovo životno geslo bilo je: "NE ŽIVI ČOVJEK SAMO OD KRUHA…". Predstavnici UNESCO-a i drugih međunarodnih udruga prikazivali su filmove pitomačke djece na projekcijama u Beču, Bukureštu, Berlinu, Londonu, New Yorku, Montrealu, Halifaxu, Teheranu, Amsterdamu, Baslu, Madridu ….Pitomača je bila domačin dviju saveznih revija dječjih filmova i čak 17 festivala dječjeg amaterskog filma FEDAF-a. Na tim manifestacijama dječjeg filma, učestvovalo je 150 Kino klubova, a prikazano je 1300 filmova. Bili su to pravi multimedijski događaji u ovom dijelu Podravine. U 1973. godini uz pomoć donatora Kino klub Slavica bila je opremljena najsuvremenijom filmskom tehnikom toga vremena. O radu Kino Kluba Slavica ostalo je zabilježeno preko 180 osvrta, prikaza, članaka, stručnih radova…, a od 1957. do 1989. godine kroz Klub prošlo je oko pet stotina djece, uključujući i današnjeg voditelja, koji pokušava dosljedno nastaviti djelo, sada pokojnog Mirka Lauša, a to je gospodin Zdravko Jakupec. Sva ta nekadašnja djeca, danas su odrasli ljudi, koji imaju svoju djecu, koju žele uključiti u sadašnji Foto video klub Mirko Lauš, jer u njima živi pozitivno sjećanje na djetinjstvo i Kino klub Slavica. Tada je to bio puni angažman roditelja velikog broja mještana Pitomače. Odlaskom u mirovinu gospodina Mirka Lauša, rad kluba se ugasio. Na njegovom zgarištu, u posljednjoj godini života, dugogodišnjeg voditelja Kino kluba Slavica gospodina Mirka Lauša rodio se Foto video klub Omega, koji od 4. mj. o. g. nosi ime svojeg utemeljitelja i zove se Foto video klub Mirko Lauš Pitomača, ali o tome ćemo idući tjedan.

Pitomača.net
Barica Mihoković

Post je objavljen 03.12.2006. u 12:18 sati.