Evo me natrag (moja omiljena rečenica).Hmmm....Nakon dosta vremena. Rekla sam vam da nemam volje za česte postove pa se morate naviknut. (Teško vam palo, jel da?) Ne mogu vjerovat da je već prosinac. To znači....polugodište je jako, jako, jako blizu... Profe su navalile sa ispitivanjima, testovima i dr., tako da ja nemam uopće vremena malo za predahnut. Stvarno ću bit sretna kad dođu praznici....Božić...i Nova Godina... Već svi polako osjećamo kako nas škola ubija u pojam... Svima koji su još u osnovnoj savjet: NE IDITE U GIMNAZIJU!
Sada je već lagano i zahladilo tako da nemam volje ostajat vani. Jeste skužili kako je sve donedavno bilo baš toplo...? Studeni je bio stvarno čudan. Mi ćemo uskoro opet ić na neki izlet.... Negdje oko mog rođendana. U Zagreb, ovaj put, u kino, gladat Borata. Imamo sreće što smo dobili rasku koja puno voli putovati.
Joj, jebemti, sama sebi sam baš dosadna.... Stvarno mi je glup ovaj post. U zadnje vrijeme se trebam tjerat da pišem postove. Nekako me ne vesele više kao prije...Al uvijek pomislim kako ne želim izgubit kontakt sa svima koje sam upoznala preko bloga. To ovaj blog, ljudi moji, drži na životu...
Post je objavljen 03.12.2006. u 12:23 sati.