Pratite li vi što se dešava s kampanjiom "želim život" nakon što je Ana Rukavina napustila ovaj svijet? Mene živciraju komentari poput - ja podržavam ovu akciju, od ljudi kojima ni na kraj pameti ne pada da sami odu na Rebro, prođu postupak tipizacije, i po potrebi zaista i odu na operaciju gdje im pod općom anestezijom vade koštanu srž iz zdjelice.
Koliko je takvih koji "podržavaju" akciju? Većina onih s kojima sam ja pričala podržava koncert na trgu gdje će se dijeliti slatki plišani limfomi.
No, tema ovog posta je nešto drugo: želim postati donatorica koštane srži. Iz jednostavnog i egoističnog razloga: zamišljam sebe s leukemijom u sterilnoj hermetički zatvorenoj bolničkoj sobi, kako molim Boga da neka meni potpuno strana osoba izdvoji jedan dan svoje svakodnevice da meni spasi život.
Radi se samo o jednom danu za bilo koga tko je zdrav - a može opipljivo spasiti život. Zdrava sam, i ako mogu, želim nekome spasiti život.
MEĐUTIM: prijatelji i obitelj me odgovaraju od toga, jer postoje rizici. Primjer: svaka anestezija je već rizik. A da ne govorimo o riziku za moju zdjelicu. Ionako je dosta patila i još pati zbog moje skolioze.
Zna li netko je li za donatore koštane srži iz zdjelice povećan rizik ako su imali/operirali skoliozu?
Post je objavljen 03.12.2006. u 08:50 sati.