Marketing
Dammit.....
Covjece, Bi stize vec za tjedan dana! Gdje vrijeme ide?! Prosle su preko tri godine otkad sam je vidjela. Otkad sam bila doma. A kao da je bilo jucer...
Nemam pojma. Valjda to tako dodje s godinama; radis, radis, napunis 80 in the blink of an eye, krepas i to je to. Danas smo T i ja bili vani na veceri i tako pala spika na temu... Nevjerovatno je kako, ma koliko se trudio ispuniti i diversificirati zivot, u trenutku postanes tako caught up u svakidasnjicu. Posao nas potpuno iscrpi. I u kasnim dvadesetima se osjecamo kao da smo u ranim devedesetima!
Jos jednom smo napravili pledge da cemo se boriti protiv toga (ne da sam pesimist, ali ja pred sobom imam jos jedan 12 hours per day/6 day week at work {ironicno da kao mamanger radis vise no crnac u pamuku} - nisam sigurna da cu osvojiti tu borbu so soon!). Anyway, s Dubs cemo ionako u djir svaki dan, no kad ona ode i kad ja promijenim schedule (napokon ponovno u AM shifts!) - idemo u osvajanje svijeta i tko zna cega jos. Irene, nasa Kenian Princess friend, kaze da idemo na Bahame. 5 day Disney Cruise. Zasto ne...
Citam unatrag; covjek bi rekao da nemam zivot. Nije bas tako, naravno. Izlazimo vani svako tu i tamo. No, govorim o malo ekstremnijem obliku izlazaka. Make this a center of my life instead of it being work. Svaki dan se mjeri raspolozenjem u kojem cemo biti kad izadjemo s posla. Posao je jedna must-do stvar on a day-to-day basis. Jednostavno zelim da mi umjesto toga svako vece bude "a must", a ako docekam sutra idem i na posao...
Jebo te led, sutra opet treba na posao...
Post je objavljen 03.12.2006. u 06:16 sati.