Marketing
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA
U evanđelju današnje prve nedjelje Došašća čitamo:„U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha I iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.
Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega." (Luka 25-28.34-36)
Došašće – početak nove Crkvene godine. Ponovno nam je došlo vrijeme da se priberemo, da se pripremimo za ponovni Kristov dolazak. U središtu slijedećih tjedana stoji jedno obećanje: On je došao u ovaj svijet da mi više nikad ne budemo sami i prepušteni samima sebi. Više nas nikad neće ostaviti sve dok ne dođe u slavi na kraju vremena i prostora. U središtu slijedećih tjedana stoji ta misao dolaska, Božjeg početka s nama, početka koji se uvijek iznova ostvaruje.
Bog želi nešto započeti s čovjekom i to uvijek iznova, samo ako čovjek to dozvoli. Svaki početak Božji s nama znači izvršenje jednog obećanja, a svaki početak čovjeka s Bogom znači slušanje i prihvaćanje toga obećanja. To je zajedništvo jedno živo događanje, jedan odnos sa svim visinama i dubinama, dijalog koji se uvijek iznova događa. Došašće nam je prilika da svjesno otvorimo oči za ta događanja pa nam stoga i današnja čitanja otkrivaju čovjekova temeljna iskustva i njihova djelovanja na odnos prema Bogu. Temeljne riječi današnjeg Evanđelja jesu tjeskoba i neizvjesnost, ali i riječi budnost, povjerenje i oslobođenje. To su riječi koje govore o stvarnosti koju i mi često iskušavarno ili za njom čeznemo. Način odnosa prema sebi samima, prema drugim ljudima i stvarima te prema Bogu uvjetuje naša temeljna iskustva. Samo je jedna stvarnost koja ne prolazi, a to je Bog i ljubav koja od njega dolazi. Zato će i prilikom Kristova konačna dolaska samo oni odnosi nešto vrijediti koji su bili življeni na temelju ljubavi kako nam je Krist svojim primjerom pokazao. Usred svega prolaznoga ostaje jedino Bog i sve ono što je nošeno i prožeto njegovom ljubavlju. Tjeskoba koja nas obuzimlje kad se vrednote našega života više ne mogu održati mora izoštriti našu budnost i ohrabriti nas, jer spasenje je blizu, iako se čini da je Bog sve dalje i dalje. On sam je pravda. Tjeskoba i neizvjesnost nisu kraj, nego glasnici spasenja i oslobođenja koje je Bog obećao ljudima svih vremena. I kad primijetimo da smo zakopani u prolaznim stvarima koje nas zarobljuju i straše, prilikaje to da u ovom Došašću započne proces oslobođenja. Oslobođenje iz prividnosti u stvarnost koja nam se približava u Božjem spasenju.
Često nam je teško povjerovati da je, obzirom na tolika zla i nesreće koje se svakodnevno događaju na ovome svijetu, subina čitavoga svijeta u Božjim rukama koji ga upravlja po svojem planu. Kakav plan, kakvo Božje upravljanje – Čini nam se da smo izloženi volji nekakvih sila, na koje nitko od nas ne može djelovati i koje nas čine nogometnom loptom nekakve neprovidne i nemilosrdne sudbine, kojoj nitko neće pobjeći; subdine, koje se mi ljudi jednostavno bojimo.
Svima, koji su već počeli sumnjati u toga Boga govori današnje Evanđelje:Makar se tako i činilo, makar sve ide u tom pravcu, pa čak ako bi za to bilo i jasnih znakova – mi nismo lopta povijesti. Bog ne dopušta da bilo tko ima moć nad nama osim Njega. Svejedno što se dogodilo, svejedno što je raspoloženje takovo kao da se bliži propast svijeta: „uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje!“
Danas Isus Krist svima nama jasno poručuje, da je put kojim idemo, put koji vodi do cilja. Premda nitko od nas ne može reći kako taj cilj izgleda, premda nitko od nas ne zna kuda nas put točno vodi, pa premda nitko ne zna reći koliko još provalija na tom putu moramo savladati: to je put za kojega Isus Krist kaže da i on njime korača, da je na tom putu zajedno s nama i da nas on tim putem točno vodi k cilju.
Zbog toga naš strah ne bi smio biti velik, nebi smjeli padati u histeriju koja će nam oduzimati razum – zdravi razum kojega trebamo, posebno na teškim dionicama našega ovozemaljskoga puta.
Nema dakle razloga razočaranju. Niti tjeskoba i nužda, niti opasnosti – ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Božje koja je u Isusu Kristu. Naravno ako se za njega opredijelimo i našu sudbinu povjerimo u njegove ruke. Pa neka se onda dogodi što hoće: „Uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje!“
U tom Vam smislu želim lijepu prvu nedjelju Došašća!
Post je objavljen 03.12.2006. u 00:32 sati.