Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pl3a5ur3

Marketing

program "malena aliseta...";

var malena_aliseta: N/A[netko/admin]_string;
Brat: N/Mod_string;
(on): string;

function _dijalog (malena_aliseta = char; brat: char); boolean;
begin
brat:= što taj pacijent izvodi
sestra:= stoički krvari o braca sve je to rokenrol
brat:= nije nego metal plus sada imamo suicidalca ode
sestra:= emmm... ko je za malo nekrofilije?
brat:= oš me sad i s leševima varat jebala mater svoju???
sestra:= tjah ljubice nemoš tako pred ličinkama
end;

begin
readln (on);
...koju je od milja, a zapravo od sklonosti prema bolnim ljubičastim točkama na svojim sljepoočnicama, znao zvati i Patuljasta, pa i Krvavi Pomfrit, podučila ga je kako Život nije čovjekova obveza samo zato jer je (čovjek) preskupo plaćena mesna skulptura. Je vrag da je ona još nastavila nešto blebetati o alkoholu iskro sve ljepote piću iz Elizija al njemu je pucao kiton za to jer je bio sada obuzet srećom i zahvalnošću usudu koji mu je poslao Malenu da mu prokaže Istinu i u deliriju od istih emocija gurao je metalni listić dublje prema mjestu u tijelu gdje mu je trenutno bilo najtoplije. Jebiga srce je bilo malo preduboko za kratki listić, ali srce ima svoje produžetke od kojih neki prolaze neposredno ispod kože na spoju dlana i podlaktice. Pogled na preekstatićan prizor poniranja svjetlucavog listića u njegovo krvavo, uzbuđeno i titravo meso, zamagljivao mu je neki usrani smrdljivi dim s čijom se gustoćom proporcionalno pojačavao Malenin smjeh. (Aliseta joj je prezime, ljudi, pa zaboga.) Niotkud se pojavio i Brat (Malenin a ne njegov) i nakon čak 1x10^(-13) sekundi dugog dvoumljenja, koga da spusti na zemlju, uhvatio se mlatit s Malenom, ko će ga znat zašto. Kao vječni optimist (od prosvjetljenja nadalje), sretno je mislio da to Brat čini za njegovo dobro, jer, kako je Braco imao neki emo-stav prema životu, jasno je te logično da bi argumentiranje u ovom slučaju trebao prepustiti svojoj sestri koja je hippi i sva za život i takve neke glupaje vešći tojest po njegovoj procjeni kako je bar Brat, nesudjelujući u događaju koji je stvorio situaciju iz kog je krenula priča, trebao razmišljati. Ali zajebao se kao nitko što nije mogao znati sve i da ga je i bila briga, naime, Braci je diglo tlak Alisino napušavanje, i, naime N^2, ovaj je već gubio svijest, ma to je sve od ekstaze uzrokovane tako čru spoznajom da je svijet misteriozno postao neke hepi crvene boje a onda je ta boja fensi pocrnila i tip je kulerski prestao doživljavat sifilis kojeg je jednom kupio preko interneta jer je uz to besplatno išlo pranje mozga i umjesto toga upao je u neko polustanje u kom je od cijelog sustava g33kovskih skraćenica mogao pomisliti samo na jednu: WTF.
Ali to nije sve!, jer onda mu je opet pred očima pukla slika i to crno-bijela pa još plus toga u negativu i još plus tome povrh pomalo kao solarizirana, pa je čuo ovakav sausjećajan i svrhovit dijalog između sestre i brata koje je uvijek poštivao.
_dijalog := true;
Pod pridruženim nazivom "ličinka", MA je naime objektivizirala svjež, nerazvijen, još i vrlo nov primjerak ljudskog podmladka, ženskog polariteta, dosta lijep na pogled. Taj je dosta lijep na pogled žensko-polarizovan primjerak dvonožnog kožnatog skočimiša, to nešto skakalo je na ševizovan način na madracu brutalno preiskorištenog kreveta i cičala frekvencijom jedne izvjesne nazovi-profesorice fizike (uzeta za usporedbu zbog zaista izuzetne frekvencije glasa) kao reakcijom na prizor čupanja grebanja drpanja i gušenja Bracike i Sestrice. Povoljno za njihove uši, točnije - povoljno po djevojčkičin život, Sestra je nije čula, što treba da bude pozitivna posljedica posve spontanog reproduciranja životinjskog urlanja te režanja dvoje većih klinaca što su se hvatali po svim djelovima tijela...
...tako u općem(->u smislu da se odnosi na žive sudionike) zanosu te extazi, braco u pokušaju onesposobljavanja seke grabi je za ruke jačinom koja bi se u okolnostima - naime bez adrenalinskih tripova- smatrala brutalnom i baca je na krevet zajedno sa sobom samim kao osobom te kao tijelom preko nje na što daske prekidaju prosvjed ionako neprimjećenim škripanjem i pucaju ko daske. (Ah daske. Samo da im je pucati. ) Nesretnim slučajem sudjelovanja nespretnosti u tom cijelom događanju, djevojčica NIJE reagirala spontano- nepredvidivo-impulzivno (to su dezinformacije koje dobivate u autoškolama...) i u trenutku fatalnog kraja kreveta, koji je sentimentalnu vrijednost za brata i sestru dobio ovakvim domestic-pustolovinama, ostala je priklještena tijelima toplinske i potencijalne energije mnogo veće od njene. Dobro, ovo s energijom nema veze s pameću, ali ima to što je nagla pauza u dotadašljim glasnim kretanjima istaknula tiho kmečanje prignječene djevojčice dovoljno da ga, pokraj svog vlastitog teškog disanja,


end.

+++ EROR: not finished +++


Post je objavljen 02.12.2006. u 23:45 sati.