He has to be funny enough to make me laugh, but still serious enough to make me feel safe.
To je to. Jedino kaj imam za reći.. Malo sam postala previše sentimentalna (ako se tak to veli) u zadnje vrijeme.. Nikad ne plačem. A sad, čujem pjesmu i počnem plakati.. hm.. čudno.. No, nije to ništa što bi vas previše zanimalo. Bitno je da imam feeling da mi je život u posljednjih nekoliko dana postao jako monoton. Ne u smislu da se ništa ne događa, naprotiv, stalno nekud žurim, stalno nešto radim, nikad nemam vremena-za ništa, pa ni za frendove (ja vam se ispričavam).. Ali imam osjećaj da je prazno.. Nešto nedostaje..
Fale mi osnovnoškolski dani.. Zapravo, fale mi dugi razgovori s Ljerkom.. Ona je moja naj frendica iz osnovne. Sad više nemam s kim pričati. Mislim, imam, ali.. Nije to to. Jednostavno nije. Nitko se ne potrudi do kraja čuti što želim reći. A ni ne tražim to od nikoga..
Malo me nostalgija uhvatila.. ;)
Pozdrav svima..
Post je objavljen 02.12.2006. u 21:26 sati.