Ka šta možete misliti iz naslova neću ja vode govoriti o lipom zelenom drvu koje poizvodi kisik, nego o prije svega čvrstom, kvalitetnom drvu koje će dati jedan novi doprinos čoviku…
Mislin na drvene brode, na žalost njih je sve manje lagano nestaju javljaju se plastični, svaka čast njima manje posla oko njih, niti ih triba vaditi na kraj, ali nešto fali kod njih ja bi se usudia reći, duša…
U drveni brod triba uložiti vrimena, truda i šoldi, triba se brinuti o njemu ka o ditetu svom, ima ono nešto šta ga nemože ništa zaminiti. Jer u godinu dana nebrige može od nečeg lipog postati oronula hrpa drva na moru. Donošenjem nekakvog zakona Država bi tribala zaštiti drvenu brodogradnju, dati poticaje, osnovati škole za izučavanje zanata ( a ne samo govoriti o školama a mi je još dan i danas čekamo). I pustiti Europu nek govori svoje, jer zabraniti drvene jedrenjake a umisto njih uvesti željezne znači oduzeti Jadranu nešto šta ga stoljećima krasi, nešto po čemu smo prepoznatljivi, to je ka uzeti školjki biser a nju baciti u more među druge i učiniti je običnom školjkom..
Otok Murter smatra se kolijevkom drvene gradnje brodova, posebice mjesta Murter i Betina. Unatoč apelima da se ne dopusti izumiranje tradicije stare nekoliko stotina godina, drvena brodogradnja i dalje stagnira, a država ne čini ništa da se stanje promijeni nabolje. Jedino nan je ostalo Latinsko Idro da nas posječa kako je bilo pri, da nas posjeti šta je drveni brod značija pri, i koliko toliko čuva od zaborava drvenu brodogradnju. Zato triba što pri se nešto poduzeti kako i to nebi postala samo lipa uspomena sa slik...
Post je objavljen 02.12.2006. u 19:23 sati.