Plešem u ritmu baršunastog podzemlja i pokušavam odmorit premorene zjenice, rožnice i šarenice, ma i onaj grezi ožiljak preko vidnog polja od kojeg sam sakata doživotno. Slabe koristi od mojih pokušaja jer mi vjeđe vise ko babama sise i to se rimuje čak!
Gdje god da skrenem pogledom slika se rastvara u piksele a ja je katam i pejstam, namještam levelse i sejvam ko jpeg.
Švabo se ušuljao u mobitel porukama bez interpunkcijskih znakova. Kaže da su tako otvorenije za tumačenja, a ja nisam sigurna jeli to dobro ili ne. Uvijek sam teško podnosila previše slobode. Preblizu je to dekadenciji.
A ja sam preslaba da bi bila dekadentna.
Lažem, nisam.
Post je objavljen 02.12.2006. u 19:09 sati.