tata je ovo kupio neki dan svojoj kćerkici, kako ona više nebi plakala i bila tužna...hvala tata nisam materijalist, ali dar je pomogao
heh da, evo malo za promijenu...jedan sasvim običan post. nemam baš previše inspiracije za pjesmice pa onda...da se ne nakupi prašina na blogu, rekoh idem nešto napisati. upoznala sam jednu stvarno odličnu i simpa osobu...ali sam isto tako to sve ubrzo i zasralanije bilo potrebno ono nije stvar u tebi, u meni je i sl. skužila je sama...glupa sam, ali ok. idemo dalje..ne, ne idemo. jer ja jebeno ne mogu krenuti dalje. sve me podsijeća na nju. šećem se gradom, netko ima isti omekšivač kao i ona...ludim, ležim u svojoj sobi, na krevetudođe mi da si legnem na pod ili promijenim krevet...uh...svaka riječ, pjesma, nečiji dodir, poljubac, nečije volim te, stalo mi je, bilo što...podsjeća na nju...grrrr......iskočit iz vlastite kože. i šta ona onda napravi????nazove u 3 u noći kad ja spavam i napada me zašto ne želim razgovarat s njom...najjaće mi je od svega kad me napada za nekog tamo tipa...pa šta ona hoće od mene zapravo???neće biti sa mnom ali će mi prigovarat, zvocat i bit ljubomorna ko pas...jebala ju ta njezina ljubomora... a ja ju samo želim zagrlit. želim joj svu sreću ovoga svijeta i naravno svu ljubav
kad je takva...ko ju više jebe...nemam živaca više...ah...
trebam se posvetiti sebi napokon. svojim željama, potrebama
danas je subota. dogovorila sam se s frendicama...idemo van, zabavljat se...to već dugo nisam radila...i veselim se tome
ponovo ću biti ona stara....prije svih sranja
šaljem vam pusu...vani je sunčan dan...neka tako ostane i u mom-ali i u vašem životu
Post je objavljen 02.12.2006. u 14:38 sati.