Dvije noći u busu, dva dana hodanja, dva sata uživancije, drugi put u Milanu u dvije godine... Hm.. možda bi te dvojke trebale nešto značiti? Da ću još jednom ići na koncert Red Hot Chili Peppersa? Pa i mogla bi 
Milano - grad koji me opet oduševio svojom veličinom. Oni što govore "nije sve u veličini" ovaj put nemaju pravo
ogromni trg, katedrala, široke ulice, parkovi kojima ne vidiš kraj, metro na pet nivoa, cd shop u kojem se možeš izgubiti. Veliki milijunski grad, ali mali pomodni ljudi

Grad u kojem ne bi mogla živjeti, prevelik je, previše ljudi... mislim da bi se pogubila... Ali za obići, i to onako "polu-turistički" je jako lijep. I kad znaš da to nije sve. Kad znaš da nisi tamo zbog grada, nego da te tu večer čeka još novih stvari za vidjeti... i čuti. Da, svi smo mi putovali samo zbog jedne stvari.
Mislim da još nisam svjesna da sam ih gledala i slušala uživo! Ma jesam, imam slike, imam dokaze!
Pred dvoranom smo čekali nekih sat i pol i trčeći uletili u dvoranu kako bi zauzeli što bolja mjesta. I onda, nakon sat vremena čekanja, počela je "grupa za zagrijavanje". "Mike Watt and the Missing Men" - tako su se zvali specijalni gosti. Da, bili su posebni. Učinili su sve, samo nas nisu zagrijali, nego povećali nestrpljivost
Moram priznati jedna od dosadnijih grupa koje sam slušala uživo. Ali... i to jedno veliko ALI... negdje iza 21 sat izašli su na stage... počeli svirati i nakon par minuta uvoda, izletio je Anthony sa prvom pjesmom Cant stop. Taj tren sam mislila da ću poluditi... totalna euforija, skakanje, vrištanje... Mislim da mi se faca bila izokrenula od uzbuđenja
I kasnije, sve one moje omiljene pjesme Scar Tissue, Fortune Faded, Dani California, Parrarel Universe, Californicaton, By the Way, Under the Bridge... nema riječi kojima bi mogla opisati kako sam se osjećala. Jedina mala zamjerka što se Anthony nije nijednom obratio publici... Ali njemu je sve oprošeno
Ti osjećaji se ne mogu opisati, to se mora doživjeti! Nekoliko puta tijekom koncerta sam zastala i samo buljila u njih, jer stvarno nisam mogla vjerovati da mi se to događa... da sam na koncertu od Peppersa i da ih gledam uživo i pjevam pjesme zajedno s njima 
Naravno koncert je brzo završio, bila sam premorena ali i zadovoljna... još jedna mala želja mi se ostvarila... a za kraj ostaje nekoliko slika za uspomenu...

Standing in line to see the show tonight
and there's a light on heavy glow
By the way I tried to say
I'd be there... waiting for...

The world I love
The tears I drop
To be part of
The wave can't stop
Ever wonder if it's all for you...

Christ I’m a sidewinder
I’m a California King
I swear it’s everywhere
It’s everything...

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way

Post je objavljen 02.12.2006. u 19:45 sati.