Pa ja sam nekako mislila pričat o smrti, zapravo od strahu od smrti, no netko je o tome napisao post prije mene.... Mislim, zato ja neću.... Ovaj tjedan je sve u svemu bio jedan od boljih, još da nije bilo likovnog... Roditeljski sam preživjela...
Eto, sinoć gledoh Plavušu s Harvarda 2 i pitam se kako netko istovremeno može biti tako površan, a opet... Ne znam... Nekad sam i ja bila takva... Mislim, još uvijek sam, ali manje.... Bar se nadam...
Jedva čekam Božić... Bilo mi je tak bezveze šta prošle godine nije padao snijeg... Nadam se da će past ove godine!!!
Ja samo skačem s teme na temu...
Jučer mi je bilo super na hrvatskom... Nekako mi je ta profesorica iz sata u sat sve draža....
Malo me šokiralo ono šta je rekla, kako se jedan njen učenik ubio zbog ljubavi... Mora da ga je neka gadno povrijedila kada se odlučio na takav glupi, kukavički potez.... Zanima me samo, je li ona toga bila vrijedna... Mislim, je li bar jednom zaplakala, otišla na njegov sprovod, da li ga se ikada sjeti.... Valjda je to bilo nešto što je on morao učiniti, ipak, sami smo krojači svoje sudbine....
Ne znam zašto, ali čini mi se da sve ono što sam prije radila s lakoćom i ljubavlju, sada više ne mogu....
Evo, uzmimo pisanje... Doma imam hrpu svojih priča, pjesama, a to sad samo stoji... Nisam ništa napisala od ovog ljeta... Mislim da je to strah od ponavljanja sebe same... Ponovno činim ono zbog čega sam prije patila, ali ne mogu si pomoći... Srcu ne možeš naređivati....nažalost....
Kad sam sama doma (stalno), pitam se zašto dopuštam da neke stvari ponovno učinim krivo... Ne znam zašto si svaki put obećam da će biti drugačije, a onda opet krene sve ispočetka... Ne očekujem da će me netko razumijeti, ma, ni da će pročitati ovaj post, ali jednostavno neke stvari moram napisati, jer mislim da bih poludjela inače.....
Post je objavljen 02.12.2006. u 10:00 sati.