"Cijeli sam život bio izjeden, osjećao se kao polovica čovjeka ili sjena stvarnog čovjeka. Više ne, jer ti mi daješ sadržaj. Ja sam u njezinoj službi, kaže pjesnik, del pe tro c'al coma, od stopala do kose."
"Gledam tvoje nasmiješeno lice i vidim kako se u mraku svijeta otvorila rupa. Kroz nju teče nešto bolje iz...iz nečega drugoga. - Tant fo clara - počne on recitirati - ma prima lutz d'eslir lieis don cre crel cors los huoills. Tako je jasna bila moja prva luč kojom sam izabrao onu čije oči plaše moje srce."
("Gertruda i Klaudije", John Updike)
Post je objavljen 02.12.2006. u 04:50 sati.