Izmedju vrhova mojih krila
nicega nema.
Zato ne zelim da se zaustavim.
Provlacim se kroz oblike
kao da trazim pravi.
Tecem kroz srce izmaglice.
Licim na zoru
u tvome prozoru.
Ali to nisam ja.
Ptica sam bez kaveza
i ne znam odakle da pobjegnem.
Ja sam kamen za ljudsku ruku
kog nemaju na sta da bace.
Ja sam sunce bez putanje -
nicim vezana.
Iskacem iz same sebe
a pune me slamom.
Fjodor Fedcesin

Post je objavljen 02.12.2006. u 00:02 sati.