Marketing
Trebao biti njen 54 rođendan!
Nema je već dva mjeseca, a čini se kao da je jučer bilo. Kao da smo jučer svi bili skupa na moru i uživali... kao da je jučer imala 40 godina i nije bila bolesna... kao da smo se jučer svi smijali. Teško je znati da tebi drage osobe više nema, da je nećeš vidjeti više nikada. Mrzim taj pojam NIKADA. Sad će Božić, meni najdraže i najljepše vrijeme. Obožavala sam ga provoditi sa svojom obitelji, kititi drvce, uživati u prirodi i veseliti se sa svojim najdražima. Darovi pod borom, osmjesi ujutro kad svatko dobije nešto iako se nije tome nadao. Doručak sa obitelji i to svi na broju, šta nekad bude rijetkost. Gledanje večernjih filmova... A pogotovo ići u crkvu. Nekad se i sama "svađam" sa Njim gore, ali volim ići u crkvu sa svojima. Pogotovo sa tetom. To sam uvijek radila i čekala, ali ne mogu više. Nje sad nema i morat ću ići sama... iako se nadam da će ona biti pored mene. Da će me čut i da će biti ponosna šta i dalje idem. Ali to je sve bilo prije, sada toga više nema. Sada ja izbjegavam provoditi blagdane sa svojima. Žalosno je to da ne mogu biti sa svojima. Ne mogu gledati sve više praznih mjesta za stolom... ne mogu gledati da nas više nema kao prija na okupu. Neki su zauvijek otišli, neki rade mukotrpno. Ne mogu gledati kako se non stop svađaju i reže jedni na drugih, a bez razola. Sve se to skupi. A fali mi sve to... fali mi prošlost. Voljela bi da mogu vratiti vrijeme pa samo na jedan dan da živim opet nešto iz prošlosti. Da provedem još jedan dan sa svima kao nekada kad su bila bolja vremena. Jednom mi je jedan frend rekao da probam naći Supermena i zamolim ga da se za mene okrene oko Zemlje i da će tako vratiti vrijeme... kao kad je to napravio da bi spasio onu novinarku da ne pogine. Voljela bi da je to moguće... da uživam još i više u onim vremenima koja su sad iza mene. Da sam onda znala kao vrijeme brzo ide i kako nikada ne znaš kad će zlo doći... onda bi se više veselila, više bi uživala. Više bi svojima govorila koliko ih volim. Ali sad je kasno za to. To sve nije moguće. Jednostavno trebam sad uživati dalje najbolje šta znam... Dati svu svoju ljubav ljudima koje volim i koji mene vole. Trebam se smijati iz dana u dan i ne dati nikome da mi uništi dan sa lošim vijestima. Nekad sam bila ta osoba, a danas? Danas ne znam više tko sam.Tražim se i tako je teško vrtiti se u krug i svaki put nailaziti na jedan veliki upitnika...
Frendica mi je neki dan nešto rekla. U zadnje vrijeme jako dobro mi govori i ja shavćam koliko je u pravu:-) (hvala joj na tome šta je moj razum kad god se ja izgubim). Rekla mi je da usporim jer da idem prebrzo. Mislila sam da priča gluposti, ali bila je u pravu. Ja toliko želim nekog pored sebe da ni sama ne znam koga... ja sama ne znam šta bi sa sobom. Pa kako onda da netko bude pored mene ovako nesigurne i još ne pronađene. Time bi samo povrijedila sve više osoba. Prvo moram naći sebe i shvatiti šta želim. Toliko sam sebe "zapostavila" da sam bježeći od sebe time udaljila osobe koje najviše volim na ovom svijetu. Tako sam se udaljila od NJEGA... a to nisam htjela. Prva odluka mi je da kad se vrati sa puta da ću pričat sa njim. Moram ga "vratiti", moram vratiti sebe. Onakva kakva sam bila prije svega lošeg šta se dogodilo. Jednostavno moram razmišljati da nije sve tako crno i da ima i gorih stvari u životu. Važno je da sam zdrava i da ima ljudi oko mene koji me vole... istina nekad mi se čini da ih je sve manje, ali dovoljno. S nekima sam se udaljila, ali vratiti ću ja te ljubavi... vratit ću ta prijateljstva. Ne smijem se dat i pokazati da sam krhka... jer jesam. Takva sam od rođenja. Blizanac sam po horoskopu i jako sam osjetljiva iako ne bi to rekli da me znate. To znaju samo oni koji me iskreno poznaju... oni koji poznaju moju dušu, mene pravu. Onakvu kakva sam u biti, bez ikakvih gluma i maski. Iskrena, vesela, uvijek pomaže drugima i sebe stavlja na zadnje mjesto ( to je loše, ali nemogu se promijeniti), osoba puna života. A zadnje vrijeme kao da sam nekud odlutala... kao da je moja duša nekud odlutala i ja sam bez nje izgubljena.
Stalno si govorim da znam da će sve biti u redu, ali stvar je u tome šta ne vjerujem u to šta govorim. Nisam više toliko sigurna. Čitam te postove i razmišljam... Sad ova nesreća u Rijeci i dečko od 26 godina je poginuo, a ona je u bolnici. Ona je dobro, ali kako biti dobro nakon šta je osoba umrla 10cm od tebe. Nakon šta si ti preživio, a druga osoba nije. Ja ne bi nikada više bila ista osoba. Dobro bi promislila šta mi ovaj Gore želi time reći... time šta je mene poštedio, a drugu osobu uzeo k sebi. Nadam se da će i ta cura dobro promisliti i da će uživati u životu. Dobila je drugu priliku i neka ju dobro iskoristi. Neka se pomiri sa svojim prijateljima, oprosti roditeljima loše ponašanje, nek i sebi oprosti i krene dalje ispočetka... neka okrene novu stranicu svoga života. Zaslužila je to... Svi smo mi to zaslužili, zar ne?
Post je objavljen 30.11.2006. u 22:50 sati.