Marketing
Nesanica ne valja. Šta da čovjek radi u četiri ujutro. Čitat ne mogu, nema gušta, u kompjuter ionako gledam previše na poslu, preiscrpljen sam od zamotavanja u lancun za ić šetat (a i nesanica nosi loše raspoloženje i neugodne misli, i glava mi ponekad poželi eksplodirat, pa zamišljam nebo, krila ili nešto takvo da se smirim), televizija je poraz, a činit bilo šta pametno je nemoguće.
Na kraju sam odusta i otiša u drugu sobu, zamota se u deku i lega pred televizor. Čak me na momente i uspavalo. Sad mi je maloprije tek palo na pamet da sam moga jednostavno stavit nešto da mi svira. Ubilo bi onaj za izludit pritisak dosade neprospavljive noći, i odvelo mi misli negdi dalje, pa bi me i uspavalo možda (a je, i posli naravno opet i probudilo kad bi stalo, ili se bend prominia).
Večeras po svemu izgleda stojim doma. A eto.
"Možda je to zbog starog drveća. Ili ne: to možda čine travnjaci. To je od toga, što se ovdje hoda po livadama umjesto po puteljcima. Mi ostali usuđujemo se da hodamo samo cestama i stazama; to zacijelo ima golem utjecaj na naš duševni život. ...To je veoma osebujno: ovdje se očito čovjek ne smatra škodljivom životinjom. Ovdje se o njem ne misli tako mračno i ružno, naime da pod njegovim kopitima ne raste trava. Ovdje čovjek ima pravo da ide preko livade kao da je rusalka ili veleposjednik. Mislim, da to znatno utječe na njegov karakter i na nazor o svijetu. To otkriva čudesnu mogućnost, da čovjek može ići drugdje nego cestom, a da pri tom sama sebe ne smatra štetnim, skitnicom ili anarhistom."
Karel Čapek, "Dnevnik iz Engleske", 1924.
Post je objavljen 01.12.2006. u 21:39 sati.