Ej, evo mene…..
Koliko ste puta rekli za nekoga da vam je najbolji prijatelj, a onda shvatite da nije (ali tek nakon 2 godine
…)???
Meni se to upravo danas dogodilo.
U 6. razredu osnovne bila sam zaljubljena u I.N.
koji je išao u 8.razred i poslije sam odustala (hvala Bogu), ali uvijek sam ga smatrala najboljim prijateljem. Mislila sam da mogu imati povjerenja u njega, mogla jesam, ali više ne!!!!!

Sad se skompao sa nekom glupom balavicom jelenom
i mene više ne pozna. Danas je, kada smo išli iz Bjelovara , sjedao sa njom ,a ja sam se gurala na sjedalu sa Mlinom i Tinom, i kada je ta glupačica izašla u grđevcu ja sam sjela kod I.N. dok je ta glupačica još bila u busu a on mi je rekao da sam mogla pričekati da ona izađe,
a šta je ona meni u životu…….
To se nisam nadala od njega na u krajnjem slučaju
i shvatila sam da jadna druga osoba 
shvaća moje probleme (od ljubavnih do obiteljskih), uvijek kad me imalo povrijedi kaže da se šalio, uvijek se zajebavamo i mislim da za njega mogu reći da mi je najbolji prijatelj.
Ta osoba je M.Š. i zbilja mi je drago da mu se mogu povjeriti i da znam da to nikome neće reći. A kada sam nešto rekla I.N. on je to rekao drugima, ne izravno već je mene podj….


na tu temu i normalno da su svi skužili (a voljela sam ga,….)
Od danas mogu reći da mi je M.Š. 
najbolji prijatelj i nadam se da ćemo ostati i poslije njegove mature…..
Sve vas pozdravljam…

Pusa mom dečku, volim te!!!!!



Molim komentar…….

Post je objavljen 01.12.2006. u 20:40 sati.