Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/keirariddle2

Marketing

Konačna odluka

Image Hosted by ImageShack.us
Cijeli tjedan imam neku strku…ništa ne stignem, pa su se Seamus i Lily naljutili na mene jer ih zapostavljam. Nisam ja kriva što imam puno obaveza…
Upisala sam se u neki bezjački konjički klub da budem u formi kad ću jurcati na Moonlight. I dobila sam dozvolu za animagusa te sam sada registrirana vučica. Sada još moram naučiti aparaciju i onda naći posao…
Tako mi i treba kad mi se nije dalo to učiti u školi, a animagus sam i mislila biti poslije škole…
Priopćila sam Agathi, Seamusu i Irmi da namjeravam ići u Hogwarts tražiti posao Skrbi te da sam već poslala molbu za razgovor. Začudili su se kako se rano namjeravam baviti nečim ozbiljnim, ali nisam im rekla svoju pravu namjeru jer znam da me ne bi htjeli pustiti.
Ja sam odlučila da ću ipak otići jer moje more se pojavljuju svaki put kad zaklopim oči, a i pokazat ću Tomu tko mu je sestra…
Htio je rat, pa će ga i dobiti…

Dani su prolazili i ja sam tako jednog jutra dobila pismo od ravnatelja Dipeta da me prima na razgovor. Duboko sam uzdahnula i rekla: „To je to. Sada se više ne mogu predomisliti.“
Prije puta otišla sam obaviti neke stvari. Otišla sam do Agathe da skupa odemo u kupovinu, ali vrata mi nije otvorila Agatha nego neka druga cura. Totalno sam se zbunila da sam samo rekla da sam pogriješila vrata. Cura me pozvala natrag i pitala jel trebam možda Agathu.
„Da nju trebam. A ti si?“-zbunjeno sam ju pogledala.
„Ja sam Friolla njezina cimerica. Zar me se ne sjećaš iz škole?“
„Joj! Pa da! Promijenila si se pa te nisam prepoznala. A gdje je Agatha?
„Sorry, stvarno ne znam. Reći ću joj da si bila tu.“
„Dobro, hvala. Vidimo se još.“-pozdravila sam ju i otišla.
Ah, ništa morala sam sama u kupovinu. Trebala mi je ustvari nova pelerina i našla sam jednu prekrasnu ljubičastu, bila je dosta skupa…valjda će me Seamus razumjeti…

Noć prije polaska nisam mogla zaspati i stalno sam se okretala u krevetu. Bila sam toliko uzbuđena i prepuna misli. Opet ću vidjeti Hogwarts, neke poznanike koji još tamo borave, a najviše sam se veselila Moonlight…
I bilo me je jako strah, ali sam znala da to moram učiniti…što će biti dalje, to nisam znala…
Ujutro sam skočila iz kreveta ko iz topa. Na brzinu se spremila, nešto prigricnula i sa Seamusom krenula na kolodvor. Prošli smo kroz zid dok nitko nije gledao i nismo trebali čekati jer je Hogwarts expres već ponosno stajao na tračnicama…
Seamus me poljubio i zaželio mi sreću za posao.
„Brzo se vrati. I pošalji mi pismo kad stigneš.“-rekao je.
„Naravno da hoću.“
„Znam da ne ideš samo zbog posla. Ideš posjetiti Moonlight i Enyu.“
„Da tako je. Zbog toga najviše idem.“-odgovorila sam.
Bilo mi je žao što sam mu slagala, ali morala sam. Možda mu jednog dana i ispričam sve ludosti koje radim…
Još jedanput sam ga zagrlila, a onda zakoračila u taj dobro poznati vlak. Obuzeo me poznati miris i sjetila sam se svih putovanja…

Stigla sam navečer…
Ušla sam u prepunu dvoranu u kojoj je naglo nastupio muk, mislila sam da će svi čuti moje otkucaje srca. Tako sam se čudno osjećala…sjedila sam sa profesorima na večeri dok su me učenici, a ponajviše oni sa 7. godine promatrali, znala sam da su me prepoznali. Većina učenika u dvorani je znalo što je bilo sa mnom i Ericom i zbog toga mi je bilo neugodno te sam se osjećala posramljeno…
Tijekom večere ravnatelj mi je rekao da sutra ujutro dođem predati životopis jer sam sada previše iscrpljena. Ispalo je baš onako kako sam planirala i dok sam se zaputila prema spavaonicu namijenjenoj samo meni čula sam kako me doziva profesor Dumbledore.
„Da?“-okrenula sam se sa nestrpljenjem jer sam znala da će me pitati za Toma i tako je i bilo.
Rekla sam mu sve što znam, a ustvari nisam znala ništa. Poželio mi je laku noć te je otišao, a ja sam se otišla psihički pripremiti za odlazak u Zabranjenu…
Kad sam sve obavila počela sam ponavljati sve što znam o crnom jednorogu.
„Moram ga namamiti na svijetlost. Na svijetlost!“- kriknula sam. Nisam uopće razmišljala o tome, a sada je bila mrkla noć. Moja jedina nada je bila mjesečina. Munjevito sam se okrenula i pogledala kroz prozor, a zatim uzdahnula. Bio je pun mjesec i sve se jasno vidjelo, a i znala sam jedno mjesto gdje mjesečina sjaji kao sunce i bilo me je briga za vukodlake jer sad sam i sama bila vuk…



Post je objavljen 01.12.2006. u 18:57 sati.