Hello!
Što da danas kažem Sretna sam, gledajući u globalu. Mario više nije dio mene, gotovo je, stvarno! Razmišljajući, došla sam do zaključka da sada zaista moram dalje. Moram se usredotočiti na sebe, jer kako će me itko voljet ako samu sebe ne volim?! Vidjeh ga danas i po prvi puta nisam ništa osjetila, baš ništa. OK, bilo mi je drago što ga vidim, ali ništa više. Ipak smo sada samo prijatelji, ili se varam? Shvatih, nije jedini, ima ih još, i boljih i gorih, ali nije jedini!
Da li imam koga u planu? Moža da, možda ne. Ovisi o meni i tom drugom dečku, ako se pokaže da je onakav kakav mislim da jest SUPER, a ako ne... Neću o tom.
Škola, strašno. Pisali smo hrvatski danas. Strah me je, jako. Bojim se da opet ne dobijem komad, ali što ću kad mi gramatika jednostavno, ne ide i ne ide.
Lana dolazi sutra! Kako li sam samo sretna! Opet ćemo se napričat i zezat kako samo mi znamo.
Niti ovaj vikend ne izlazim. Jednostavno nemam volje. Štedim se feštu 16..