Zaljubljenost je isčezla.
Ostao je samo čir na želucu i vodka u unutarnjem pretincu torbe.
Prazna ljubav, sjedi pokraj mene. Odanost me drži u svom stisku.
Kad sam mislila da želim samo da se netko brine za mene, zaboravila sam da se želim popraviti.
A nitko to ne može. Uredu je, čekam.
Dok me neki uvjeravaju da se djevojke ne znaju nositi s bijesom, čekam.
Trenutak kada ću tisuće boja nemilosrdno iskaliti na nekome.
Što sam dulje u ovom zrakopraznom prostoru, to sam više svjesnija da je strpljenje jedini saveznik mojim emocijama. I da nikad, baš nikad, ne smijem zaboraviti onaj dan kada je krvavo crveno lišće zašuštalo pod mojim suzama.
"I think we're gonna be ok."
Post je objavljen 01.12.2006. u 16:47 sati.