Marketing
Počasna salva
Znate za onu pjesmu "Zabranjenog pušenja"....
To je pjesma sa evo već prošlog albuma. Odlična pjesma koja daje novom pušenju neku novu dimenziju i razlog za neki novi respekt a ne blijedo sjećanje na slavu prijeratnog band-a.
Počasnu salvu sam prvi put čuo u Blues bar-u, i stvarno sasvim drugačije zvuči kada se čuje tamo.
Studentski dani, i rijetki svjetli trenuci u tranzicijsko i malograđansko vrijeme studiranja, kada bi se u trenu u kafiću skupilo cijelo društvo kolega i ture od jednog do drugog stola. A Počasna salva bi sa jukebox-a išla iznova i opet iznova, sa svakom novom turom sve bolja i bolja. Iako smo za vrijeme rata bili tek dječaci stihovi .."druže, bilo je lakše sve, mi u rovu oni u rovu tu na puškomet"...bi nas podsjetila na naše gladno ratno djetinjstvo i nekako prikraćeni za te izgubljene tinejdžerske godine naginjali bi smo flaše Premingera i nadoknađivali sav neispucani adrenalin i testosteron. Na svi sreću Blues je ostao još uvjek mjesto u gradu gdje se može čuti Salva, ili Ptičice od Čorbe. Sačuvan od komercijale i izložen samo kritici 1KM kojom se naručuju 3 pjesme stari MP3 jukebox pušta samo najbolje, bez foliranja i bez kiča.
U Blues ljudi ne dolaze da budu viđeni ili da vide nego dolaze na jeftino pivo i dobru muziku u toplom ambijentu drveta i pucketavog kamina u ćošku, na prijateljsko druženje ili usamljeničko piće. Upravo zbog toga nađe se tu i najrazličitijih ljudi. Opštinar koji voli cugnuti navrati na svoje "brzinske dopunske", radnici koji popravljaju cestu na "svojih 5 minuta", gimnazijalci na svoj "alkoholizirani kraj godine", mi novo zaposleni zelembaći na "sapiranje teškog radnog dana", i stari ratnici na još jedan izgubljeni dan i "ratna sjećanja".
Baš nedavno ponovo sam čuo Salvu nekoliko puta uzastop. Nisam siguran da li je naručilo društvo sa stola punog Premingera ili "stari ratnik" koji se motao oko njih i "tušio" pričama i zaraznim beznađem i sažaljenjem. Primjetio sam kako izgleda baš kao glavni junak ove pjesme. Ko zna zašto, mršav i ispijen, sa licem koje odaje nizak nivo stresa iliti donje granice eksplodiranja kortizola.Sa srcem koje je prepuklo negdje u rovovima još devedesetih, i nadom koja je umrla pred vratima novopečenih menadžera u potrazi za poslom, deset godina poslije. Čovjek koji je preprodavao brašno gladnima za 1000% maržu i nema puno osjećaja, osmjeh mu je tvrd i naposlijetku ima jednostavno objašnjenje : božija je volja da neko ima sve a neko ništa. I zašto bi baš on imao obavezu da zaposli nekoga ko je slab na živcima !!!???
Pomislio sam ova pjesma kao da nije nastala u Zagrebu nego baš ovdje u čudesnoj divljini poslijeratne Bosne.
A ko zna možda doista stari ratnik i nije bio neki...možda je predodređen da bude slab na piću i lak na obaraču. I da nije bilo rata svejedno bi imao neku melanholičnu sudbinu.
Post je objavljen 01.12.2006. u 16:00 sati.